INTERVJU KATARINA KRINULOVIĆ, dipl.hemičar

2003. godine u Republici Srbiji je doneta prva Nacionalna strategija upravljanja otpadom koja je usaglašena sa programom približavanja Evropskoj Uniji. U daljem usaglašavanju usledila je Strategija upravljanja otpadom za period od 2010-2019. godine, a trenutno se čeka usvajanje nove strategije koja će predstavljati osnovni dokument za usmeravanje razvoja upravljanja otpadom u narednom petogodišnjem periodu.

Upravljanje otpadom, uključujući i ambalažni otpad, je veoma dinamičan i zahtevan proces i predstavlja jedan od najvećih ekoloških izazova u Srbiji.

Svedoci smo da širom naše zemlje imamo slučajeve bacanja pesticidne i druge ambalaže u kanalima, vodotokovima, kraj puteva, pored njiva, što nije prihvatljivo kako sa ekološkog, tako i sa komunalnog aspekta.

Ambalaža ima važnu ulogu u bezbednoj isporuci i upotrebi sredstava za zaštitu bilja (tzv. pesticidi), ali nakon upotrebe treba obezbediti efikasan sistem zbrinjavanja ambalažnog otpada.

Na temu zbrinjavanja ambalažnog otpada od sredstava za zaštitu bilja razgovaramo sa Katarinom Krinulović, dipl. hemičarem, izvršnim direktorom udruženja SECPA koje okuplja Nacionalne filijale multinacionalnih kompanija koje se bave istraživanjem i razvojem, proizvodnjom i distribucijom sredstava za zaštitu bilja. SECPA je pridružena članica ECPA (European Crop Protection Association) i kao deo evropske mreže razmenjuje znanja i iskustva na međunarodnom nivou i sprovodi projekte koji se odnose na uspostavljanje sistema za adekvatno zbrinjavanje ambalažnog otpada od sredstava za zaštitu bilja  (CMS-Container Management System) i primenu principa bezbednog korišćenja sredstava za zaštitu bilja (SUI -Safe Use Initiative).

Ko je sve član udruženja SECPA u Srbiji i koji su ciljevi članova vezani za sakupljanje i uništavanje ambalažnog otpada?

Članice Udruženja SECPA su kompanije Adama, BASF, Bayer, Belchim CP, Corteva Agriscience (DOWDuPont) i Syngenta Agro. Naše udruženje je dobrovoljna i neprofitna organizacija koja je osnovana pre 10 godina radi unapređenja, usklađivanja i promovisanja zajedničkih stavova i aktivnosti svojih članica i stvaranja uslova koji obezbeđuju stabilnost i razvoj u oblasti zaštite bilja u Srbiji, uz primenu nauke, inovacija i savremenih tehnologija u poljoprivrednoj proizvodnji.

U sklopu naših aktivnosti je uspostavljanje sistema zbrinjavanja ambalažnog otpada od sredstava za zaštitu bilja koji potiče od sredstava za zaštitu bilja članica Udruženja - SECPA EKO MODEL, koji obezbeđuje preuzimanje i zbrinjavanje ovog otpada širom Srbije kako od poljoprivrednih kompanija, tako i od individualnih poljoprivrednika.

Pri izradi sistema zbrinjavanja ambalažnog otpada SECPA je koristila znanje, iskustvo i pisane materijale ECPA-e (European Crop Protection Association). Naš cilj je da razvijemo sistem po ugledu na one koji postoje u evropskim zemljama, uzimajući u obzir raspoložive kapacitete ovlašćenih operatera za upravljanje otpadom u Srbiji. U smislu dugoročnih ciljeva, u pogledu količine ambalaže, od sredstava koja se sakupljaju u okviru našeg sistema, nastojimo da ostvarimo cilj koji je definisan na nivou EU industrije pesticida u sklopu ECPA, a to je da se do 2025. godine dostigne da godišnji procenat sakupljene ambalaže bude 75% od ukupne količine ambalaže plasirane na tržištu.

Primera radi, u sklopu SECPA EKO MODEL sistema, već u 2018. godini imali smo stopu sakupljanja preko 52% tako da sa kontinuiranim povećanjem sakupljenih količina koje ostvarujemo iz godine u godinu, verujemo da je ovaj cilj ostvariv.

Šta je sa domaćim proizvođačima i uvoznicima pesticida? Imaju li oni svoje udruženje/organizaciju?

Takvo udruženje ne postoji kao posebna organizacija, ali u okviru PKS (Privredna komora Srbije) postoji grupacija koja okuplja domaće proizvođače sredstava za zaštitu bilja.

U Srbiji se, u zavisnosti od biljne vrste, useva, zasada, koristi veoma veliki broj pesticida u raznim ambalažnim pakovanjima, kao i transportnim pakovanjima. O kojim količinama pesticidne ambalaže se govori na godišnjem nivou?

Teško je dati precizan odgovor o količinama ambalaže od sredstava za zaštitu bilja za celu Srbiju, jer se zvanični podaci koje prikuplja Agencija za zaštitu životne sredine i objavljuje u godišnjim izveštajima ne dele u odnosu na vrstu proizvoda koji je upakovan u ambalažu, već na vrstu materijala od koga je ambalaža izrađena (plastika, staklo, metal, drvo, papir/karton i ostalo). Tako na primer, pod količinama za plastiku se nalazi ambalaža od najrazličitijih vrsta proizvoda poput hrane i pića, kućne hemije, boja i lakova, ulja i maziva, pa i ambalaža od sredstava za zaštitu bilja.

Ako govorimo o ambalaži koja se sakuplja u okviru SECPA EKO MODEL sistema, očekujemo da će ukupna količina ambalaže sakupljene i zbrinute u 2020. godini iznositi preko 160 tona.

Treba skrenuti pažnju da se ovde radi samo o količinama ambalaže SECPA članica, te da postoje i domaći proizvođači i drugi uvoznici koji takođe na srpsko tržište plasiraju sredstva za zaštitu bilja i svi su u obavezi da organizuju preuzimanje svoje ambalaže.

Vaše udruženje je pokrenulo projekat zbrinjavanja i uništavanja pesticidnog otpada 2013. godine. Šta je sve do sada urađeno? Koliko je pesticidnog otpada sakupljeno i uništeno? Kakvo je vaše mišljenje o dosadašnjem efektu rada?

Sa samim preuzimanjem ambalažnog otpada u okviru sistema SECPA EKO MODEL se otpočelo 2013. godine, a tome su prethodile brojne pripremne aktivnosti u smislu uspostavljanja sistema po uzoru na slične sisteme koji postoje u EU, uzimajući u obzir specifičnosti našeg zakonodavstva i raspoloživih kapaciteta ovlaščenih operatera u svim fazama upravljanja otpadom (sakupljanje, transport, skladištenje, tretman, odlaganje, odnosno finalno zbrinjavanje), ali i strukturu poljoprivrednih gazdinstava i preduzeća, kao i stručne preporuke u pogledu upravljanja ovakvim otpadom.

Obzirom na veliki broj aktera u sistemu, uključujući operatere, kompanije, korisnike i druge zainteresovane strane, uloga udruženja je da koordinira aktivnosti i promoviše principe adekvatnog zbrinjavanja ambalažnog otpada od sredstava za zaštitu bilja, a naročito propisno ispiranje ambalaže koje se može izvršiti ručno (trostruko ispiranje ambalaže) ili mehanički (ispiranje pod pritiskom/ integrisano ispiranje).

Ispiranje je veoma važno jer omogućava odstranjivanje ostataka sredstava sa ambalaže čime se smanjuje potencijalni rizik po zdravlje ljudi i životnu sredinu, ali ima i ekonomski značaj jer obezbeđuje da poljoprivrednici maksimalno iskoriste sredstvo koje su kupili obzirom da se i tečnost od ispiranja sipa u rezervoar prskalice i prska po bilju. S tim u vezi, udruženje SECPA je u periodu od 2014-2019. godine u saradnji sa različitim Poljoprivredno stručnim službama (PSS) i lokalnim samoupravama, sprovodilo pilot akcije kako bi se kod poljoprivrednika podigla svest o značaju adekvatnog postupanja sa ovim ambalažnim otpadom. U početku je bilo dosta nedoumica kod poljoprivrednika koje su proizilazile iz nedovoljne informisanosti o tome zašto je bitno predati ambalažu ovlašćenom operateru, kao i zašto je potrebno trostruko ispirati ambalažu, no kroz godine aktivnosti na terenu, distribuiranje brojnih brošura, lifleta, postera i drugih edukativnih materijala, saradnju sa poljoprivrednim stručnim službama i lokalnim samoupravama, informisanje preko medija, uspeli smo da steknemo poverenje poljoprivrednika i imamo pozitivne reakcije u vezi adekvatnog zbrinjavanja ambalažnog otpada i naših aktivnosti u tom pogledu.

Ono što dodatno doprinosi pozitivnom stavu poljoprivrednika je i to što je postupanje sa ambalažom na propisan način jedna od stavki koju moraju da ispune ukoliko koriste sredstva iz IPARD fondova.

Sve to je rezultovalo kontinuiranim povećanjem sakupljenih i adekvatno zbrinutih količina ambalaže, tako da smo od početne godišnje količine od 38 tona za 2013. godinu došli do preko 160 tona za 2020. godinu. Ukupna količina sakupljenog i adekvatno zbrinutog ambalažnog otpada u okviru našeg sistema od 2013. do danas je oko 750 tona.

Kako funkcioniše sistem pravnog uređivanja ambalažnim otpadom? Postoji li baza podataka o ambalažnom otpadu u zemlji?

Ambalažni otpad nastao u Republici Srbiji se sakuplja, transportuje, skladišti, tretira i odlaže pod uslovima i na način propisan Zakonom o upravljanju otpadom i Zakonom o ambalaži i ambalažnom otpadu, a kada je u pitanju komunalni otpad primenjuju se i propisi kojima se uređuje komunalna delatnost. Proizvođači i uvoznici proizvoda koji je upakovan u ambalažu su u obavezi da, na zahtev krajnjeg korisnika, organizuju preuzimanje svog ambalažnog otpada koji ne spada pod komunalni otpad.

Takođe, proizvođači i uvoznici su u obavezi da Agenciji za zaštitu životne sredine dostavljaju podatke o ambalaži koju zajedno sa svojim proizvodima plasiraju na srpsko tržište, a ova agencija vodi bazu podataka o ambalažnom otpadu u zemlji i objavljuje godišnje izveštaje o tome na svom web sajtu (www.sepa.gov.rs).

Svoje obaveze u odnosu na upravljanje ambalažnim otpadom proizvođači i uvoznici mogu ugovorom da prenesu na operatere koji imaju posebnu dozvolu za upravljanje ambalažnim otpadom. Ovi operateri su u ime svojih klijenata dužni da osiguraju upravljanje ambalažnim otpadom u celini, što između ostalog podrazumeva da se postaraju da se ambalažni otpad koji nije komunalni otpad preuzima od krajnjih korisnika, kao i da se obezbedi ponovno iskorišćenje, reciklaža ili odlaganje u skladu sa zakonom.

Uredbom Vlade Republike Srbije utvrđuje se petogodišnji plan smanjenja ambalažnog otpada koji sadrži nacionalne ciljeve za ponovno iskorišćenje i reciklažu ambalažnog otpada, a koji iz godine u godinu kontinuirano rastu. Prema ovoj uredbi za 2020. godinu kao opšti cilj koji se odnosi na sve vrste ambalažnog otpada dato je 61% za ponovno iskorišćenje, a za reciklažu 56%.

Kao specifični cilj u 2020. godini za reciklažu ambalažnog otpada od plastike definisano je 26%.

Koje su sve organizacije kod nas koje prikupljaju otpad? Da li postoji dovoljan broj operatera za našu zemlju?

Preuzimanje otpadne ambalaže na terenu mogu da vrše operateri koji su ovlašćeni za sakupljanje otpada, a dalje zbrinjavanje sprovode operateri koji su ovlašćeni za ostale faze u upravljanju otpadom, odnosno transport, skladištenje, tretman i odlaganje. Operaterima relevantne dozvole izdaju nadležni organi, odnosno Ministarstvo zaštite životne sredine kada su u pitanju dozvole za odgovarajuću fazu u upravljanju opasnim otpadom, a kada se radi o neopasnom otpadu, o tome odlučuju lokalne samouprave.

Kada govorimo o kapacitetima potrebnim u pogledu zbrinjavanja ambalažnog otpada od sredstava za zaštitu bilja, ali i drugih vrsta opasnog ambalažnog otpada kao što je ambalaža od ulja i maziva, boja i lakova i slično, u praksi se pokazalo da su teškoće i zastoji uglavnom nastajali jer nemamo dovoljno operatera koji rade tretman.

Na čijem su teretu troškovi prikupljanja pesticidne ambalaže?

U pogledu sakupljanja i zbrinjavanja ambalaže od sredstava za zaštitu bilja, sve troškove za usluge ovlašćenih operatera snose kompanije koje su proizvođači i uvoznici ovih proizvoda. Stoga je preuzimanje ambalaže besplatno po krajnje korisnike sredstava za zaštitu bilja tj. po poljoprivrednike.

Znamo da je jedan od uslova za dobijanje IPARD sredstava i dokaz o adekvatno zbrinutom pesticidnom otpadu. Da li se od početka primene IPARD programa, januara 2019. godine, povećala količina prikupljenog otpada?

Korisnici IPARD sredstava moraju da ispune brojne uslove od kojih je jedan da sa ambalažom od sredstava za zaštitu bilja postupaju na propisani način. To podrazumeva da treba da predaju otpadnu ambalažu ovlašćenom operateru koji će je adekvatno zbrinuti, ali i da se pridržavaju propisanih uslova u pogledu rukovanja ispražnjenom ambalažom od sredstava za zaštitu bilja, odnosno da primenjuju postupke za adekvatno ispiranje ambalaže. Preuzimanje otpadne ambalaže od ovlašćenih operatera se organizuje po zahtevu korisnika, odnosno poljoprivrednog preduzeća, gazdinstva ili zadruge i sl. Operateri korisniku daju odgovarajuću dokumentaciju o preuzimanju ambalaže.

Primena ovog uslova u okviru IPARD programa je dodatno doprinela interesovanju i pozitivnom stavu poljoprivrednika za predaju ambalažnog otpada u okviru našeg sistema, što se odrazilo i na porast količina sakupljenog otpada.

Vrlo često se govori da je najveći problem za bezbedno prikupljanje i uništavanje ambalažnog otpada loša organizacija u celoj zemlji, nedostatak sistema rada, slabije razvijena svest. Kako to funkcioniše u zemljama u okruženju? Koje pozitivne primere treba usvojiti da bi i kod nas to bolje funkcionisalo?

U pogledu propisa naša zakonska regulativa o upravljanju otpadom je u značajnoj meri usklađena sa EU propisima, mada je potrebno dalje usaglašavanje sa novim EU direktivama u ovoj oblasti. U smislu operativnog rada na terenu, ono što razlikuje Srbiju od razvijenijih zemalja, prvenstveno su oskudni kapaciteti ovlašćenih operatera za pojedine faze upravljanja otpadom, naročito u pogledu tretmana, te je to aspekt koji treba unaprediti.

Poboljšanju postojećeg stanja u vezi otpadne ambalaže može doprineti i intenzivnije uključivanje lokalnih samouprava, naročito kroz propisane opcije osnivanja centara za sakupljanje otpada ili transfer stanica koji bi omogućio da se otpad iz domaćinstava koji nije komunalni preuzima češće i održivo, uz učešće lokalnih institucija.

Svest o značaju adekvatnog zbrinjavanja ambalaže u Srbiji je na znatno boljem nivou nego pre nekoliko godina upravo zbog informisanja poljoprivrednika o ovoj temi kako od strane našeg udruženja, tako i od Poljoprivrednih stručnih službi i drugih zainteresovanih strana, uključujući i medije. Ipak, treba dalje raditi na edukaciji o pravilnom postupanju u ovom pogledu, a najbolja prilika za to je da se ova tema uvrsti u program stručnog osposobljavanja koje je propisano Zakonom o sredstvima za zaštitu bilja u cilju da se obezbedi da oni koji se profesionalno bave poljoprivredom budu obučeni za bezbednu primenu, rukovanje, skladištenje, transport i odlaganje sredstava za zaštitu bilja.

Pomenute zakonske odredbe će se primenjivati od 01.01.2022. godine, te se može očekivati da će se najkasnije do početka 2022. godine kroz obavezne obuke i sertifikaciju profesionalnih korisnika u Srbiji, obezbediti i aspekt podizanja znanja o adekvatnom zbrinjavanju ambalaže od sredstava za zaštitu bilja.

Kao primer dodatnih mehanizama za podsticanje adekvatnog postupanja sa ambalažom, u pojedinim EU zemljama, pa i u Hrvatskoj koja nam je u neposrednom okruženju, mogućnosti za obnavljanje ovakvih sertifikata zavise i od toga da li poljoprivrednici mogu da dokažu da su predali ambalažu u okviru sistema, a ukoliko nemaju važeći sertifikat ne mogu dalje da kupuju sredstva za zaštitu bilja koja su im potrebna za profesionalno bavljenje poljoprivredom, niti da apliciraju za poljoprivredne subvencije.

Što se tiče pozitivnih primera u upravljanju ambalažnim otpadom od sredstava za zaštitu bilja, svakako treba koristiti iskustva iz zemalja koje imaju dobro razvijene sisteme, kao i preporuke relevantnih međunarodnih institucija. U tom pogledu, WHO i FAO su još 2008. godine objavile smernice za upravljanje ambalažnim otpadom od sredstava za zaštitu bilja u kojima su predstavile primere dobre prakse i dale preporuke za uspostavljanje održivih sistema.

Jedna od preporuka se odnosi i na činjenicu da su brojna laboratorijska ispitivanja pokazala da se adekvatnim trostrukim ispiranjem ambalaže neposredno nakon korišćenja sredstava za zaštitu bilja koncentracija ostataka na ambalaži smanjuje do nivoa ispod 0.1%, te da se stoga ovakva ambalaža može smatrati neopasnom ukoliko se osigura da je ambalaža adekvatno isprana.

U mnogim evropskim zemljama upravo je to slučaj, svi poljoprivrednici su potpuno usvojili praksu trostrukog ili integrisanog ispiranja i ovakva ambalaža se sakuplja kao neopasna. U takvim zemljama nema potrebe za naknadnim čišćenjem ostataka koje opterećuje proces tretmana, te je zbrinjavanje ambalažnog otpada jednostavnije i efikasnije.

Dodatno, u zemljama sa razvijenom reciklažnom industrijom, otpadna ambalaža od sredstava za zaštitu bilja se reciklira u proizvode kao što su zaštitne cevi za internet i električne kablove, poljoprivredne ograde, kanalizacione cevi i slični proizvodi, čime se obezbeđuje iskorišćenje ambalažnog materijala u više ciklusa što je u skladu sa principima cirkularne ekonomije.

Ipak, treba imati u vidu da primenjivost navedenih primera prvenstveno zavisi od raspoloživih kapaciteta ovlašćenih operatera i razvijenosti reciklažne industruje u zemlji, kao i od državne strategije u kontekstu upravljanja otpadom, te da je usvajanje dobrih primera iz drugih zemalja i njihova primena u praksi veoma kompleksan izazov.

Da li bi sistem uvođenja kaucije omogućio bolje upravljanje pesticidnim ambalažnim otpadom? Da li je to odgovarajuća mera, po vašem mišljenju i iskustvu koje ste stekli iz drugih zemalja?

Uvođenje kaucije odnosno depozitnog sistema za jednokratnu ambalažu od plastike, stakla i aluminijuma je početkom godine bilo najavljivano od nadležnog Ministarstva zaštite životne sredine kroz predložene izmene Zakona o ambalaži i ambalažnom otpadu. U ovom predlogu predviđeno je da će se vrste jednokratne ambalaže za koje će biti uspostavljen depozitni sistem, kako će on funkcionisati, kolika će biti visina depozita, kakav način njegove naplate, kao i koji su rokovi za uspostavljanje i primenu depozitnog sistema, urediti podzakonskim aktom. Međutim, ovakav sistem je prvenstveno ostvariv za ambalažu od hrane i pića (PET, limenke i staklene boce i koje su upakovani proizvodi poput vode za piće, sokova i sl.), a i u tom slučaju podrazumeva brojne pripremne radnje i značajna inicijalna ulaganja.

Kada je u pitanju otpadna ambalaža od sredstava za zaštitu bilja koja može da sadrži ostatke opasnih supstanci, najadekvatnije je raditi na razvoju i jačanju sistema koji su već uspostavljeni, ali i dodatno poboljšati kapacitete za upravljanje otpadom u celini. To se može ostvariti ako se sa državnog nivoa dodatno podstakne uspostavljanje adekvatnih kapaciteta operatera i reciklažne industrije, ali i kroz uspostavljanje centara za sakupljanje otpada za koje bi bile zadužene lokalne samouprave i institucije.

Sa setvom repice i strnih žita, kao i suzbijanjem štetočina u njima u ovom jesenjem periodu, počela je primena pesticida i problem ambalažnog otpada. Šta bi bila vaša preporuka proizvođačima u periodu koji je ispred nas?

Ono što je uvek naša preporuka za poljoprivredne proizvođače je da ambalažu od sredstava za zaštitu bilja isperu na propisani način odmah nakon pražnjenja i da je predaju ovlašćenom operateru u okviru sistema zbrinjavanja ambalažnog otpada.

Samo ovakvim postupanjem sa ambalažnim otpadom od sredstava za zaštitu bilja doprinosimo očuvanju naše životne sredine i zdravlja.

 

Bilten "Za našu zemlju", broj 95. novembar 2020.