SEĆANJE: DR Janoš Berenji (1954-2015)

SEĆANJE

Prof. dr Janoš Berenji (1954-2015)

Prof.dr Janoš Berenji, istaknuti genetičar, ostaće upamćen u naučnim krugovima kao izuzetan stručnjak za gajenje alternativnih biljaka, posebno sirka i tikve.

Svoj radni vek proveo je u Institutu za ratarstvo i povrtarstvo u Novom Sadu u odeljenju u Bačkom Petrovcu, u poznatom Institutu za hmelj i lekovito bilje. Bio je izuzetno omiljen među proizvođačima i kolegama. Svojevremeno je dao intervju za naš bilten, u kome je govorio o gajenju sirka. Prenosimo vam savete najvećeg stručnjaka u ovoj oblasti i podsećamo se njegovih preporuka za gajenje ove biljne vrste.

 

Sirak– žitarica budućnosti u izmenjenim klimatskim uslovima

70-tih i 80-tih godina naša zemlja je ugovarala poljoprivrednu proizvodnju sirka. Odavno to više nije slučaj, a možda je upravo ova biljka alternativa za naše poljoprivredne proizvođače koji su najbolji svedoci uticaja velikih i nepovoljnih klimatskih promena koje su već nastupile. O tome da li je sirak prava alternativa, te da li bi nam značilo ugovaranje poljoprivredne proizvodnje sirka, u intervjuu «Za našu zemlju» govorio je profesor doktor Janoš Berenji, 2014. godine.

Profesor Berenji nam je govorio i o karakteristikama sirka i poređenju sa kukuruzom kao i njegovom poreklu.

Zemlja porekla zrna sirka je Afrika i ta činjenica već dovoljno ukazuje na osnovne karakteristike ove biljke. Afrika se odlikuje lošim tipovima zemljišta i suvom, suviše toplom klimom za kukuruz i pšenicu, koji se tamo i ne gaje puno. U evropskim zemljama situacija je potpuno drugačija, a sirak je bijna vrsta koja se puno gaji, zamenjuje pšenicu i učestvuje u dnevnoj ishrani stanovništva. Postoji sirak metlaš i sirak za zrno.

Sirak je bogat gvožđem, kalijumom i fosforom, i dobar je izvor proteina i vlakana. Ne sadrži gluten.

Dr Berenji je isticao da se tehnologija gajenja sirka i kukuruza razlikuje. Sirak mnogo fleksibilnije reaguje na kašnjenje setve od kukuruza. Na primer, ako se zaseje kasnije od 1.maja, prinos kukuruza se smanjuje, dok se sirak može sejati sve do kraja maja bez bojazni da će prinos biti niži.

Sa druge strane, međuredni razmak kod sirka se ne razlikuje od kukuruza pa on može biti od 70 do 50 ili čak i 40 cm između redova, u zavisnosti od mehanizacije koju posedujemo. Što se tiče razmaka između biljaka u redu, to je negde 11-12 cm, i na taj način treba da imamo oko 160.000 biljaka po ha, što je garancija dobrog prinosa.

Kako je govorio profesor Berenji, tolerantnost sirka na uslove spoljne sredine više je karakteristika biljke u drugom delu vegetacije (od na primer visine 50- tak cm) nego u početku klijanja. Čak i u maju sirak veoma sporo niče pa će neko pomisliti da setva nije uspela, ali posle tog usporenog početnog rasta dolazi do ekspanzije kada je u junu biljka manje mase, efikasnije fotosinteze, visine do ½ ili 2/3 visine kukuruza. Sirak ima koren, koji je duplo veći od korena kukuruza (jako razvijene korenove dlačice), čime apsorbuje i onu vodu koja nije dostupna za kukuruz. Sirak se zadovoljava sa manjom količinom hraniva po jedinici površine u odnosu na kukuruz što je još jedna prednost sirka.

Površine za sirak za zrno su u stalnoj ekspanziji, bar 30 do 40% više iz godine u godinu što se može meriti prodatom količinom zrna. Radi se o hibridnom zrnu kao i kod kukuruza, pa dok smo 50-tih godina imali samo sorte iz SAD-a, sada imamo mnogo veći izbor semena.

Cvast sirka zove se metlica, a ta metlica potpuno je drugačiji organ od metlice kukuruza kako po izgledu tako i po funkciji. Dok je kod kukuruza muški, kod sirka je to ženski deo biljke, kod koga se u svakom cvetu biljke nalazi i prašnik i tučak. Pa tako i da hoće, kukuruzna zlatica ne može da napadne svilu jer ona ne postoji (činjenica je i da se sirak generalno ne nalazi na spisku biljaka domaćina kukuruzne zlatice), što znači da nema nikakve opasnosti u gajenju bilo kojeg hibrida sirka.

Iako nema tačno preciznih informacija, pet do šest hiljada hektara je površina koja je u Srbiji pod sirkom, dok je generalno sagledavajući, cela naša zemlja pogodna za gajenje ove biljne vrste.

Profesor doktor Janoš Berenji, je u intervjuu za naš bilten isticao da sirak za zrno, apsolutno zamenjuje zrno kukuruza. Ono ima više proteina pa se zrno sirka može koristiti kao dobra hrana za stočnu ishranu iako ga treba davati u ograničenim količinama baš zbog velike količine belančevina u zrnu.

Ono što je veoma interesantno, profesor Berenji je naglašavao značaj proizvodnje sirka metlaša. Po metlama koje smo izvozili u prošlom veku smo bili druga zemlja u svetu, a prva u Evropi. Već godinama u Vojvodini imamo oko 1.200-1.300 ha pod sirkom metlašem. Van Vojvodine se i ne gaji. Sirak metlaš je vrlo intenzivna biljka, senzacionalna. Negde oko stotinak hiljada biljaka raste po 1 hektaru i sa svake stabljike treba skinuti po jednu metlicu.

Potreba za ručnom snagom je izražena, što je problem, umesto da bude potencijal naše zemlje. Kod nas se potcenjuje vrednost metle, a mogli bismo da razvijemo brend. Pitanje je kako angažovati toliku radnu snagu kako bi se pokidalo more metlica sa biljki? To bi mogla biti prilika za zaposlenje značajnog broja ljudi, naročito u ruralnom delu, ali ljudi se teško opredeljuju za rad u polju.

Primeri uspešnih malih farmi u ruralnim sredinama se svode na intenzivnu organsku proizvodnju, što zahteva angažovanje i znanje pojedinačne radne snage. Tajna je u ručnoj proizvodnji i zalaganju čoveka. Što pre to shvatimo, mi ćemo imati ono što drugi nemaju. Ne trebamo svi da težimo samo proizvodnji automobila i računara.

Proizvodnja sirka metlaša je oblast u koju treba ulagati, a klimatski uslovi nam omogućavaju da u uslovima veoma čestih suša najbolje osušimo metle. Kvalitetne metle iz Srbije bi sigurno našle značajno mesto na tržištu Evropske unije.

 

Bilten "Za našu zemlju" broj 88, april 2020.godine