Dr Jonel Subić

Jonel Subić je doktor ekonomskih nauka. Kao autor i koautor, objavio je preko 150 biblografskih jedinica (od toga, 8 monografija), koje su citirane u domaćoj i stranoj stručnoj literaturi. Objavio je preko 20 bibliografskih jedinica u okviru ISI Thomson Reuters liste, koje su citirane u domaćoj i stranoj stručnoj literaturi. Od 2004. godine je zaposlen u Institutu za ekonomiku poljoprivrede u Beogradu u sektoru za naučno istraživački rad. Od 2015. godine je na mestu direktora Instituta. U naučno zvanje naučni savetnik, u oblasti društvenih nauka – ekonomija, izabran je 2018. godine, dok u nastavno zvanje vanredni profesor, za užu naučnu oblast finansije, trgovina, računovodstvo i revizija, izabran je 2016. godine.

Institut za ekonomiku poljoprivrede iz Beograda, koji ove godine obeležava 70. godina postojanja i rada, je jedna od najstarijih i  najuglednijih naučno-istraživačkih organizacija u Srbiji. Institut kontinuirano učestvuje u realizaciji dugoročnih projekata Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, kao i unapređenju sistema kreiranja i prenosa znanja kroz razvoj tehničko-tehnoloških, primenjenih, razvojnih i inovativnih projekata u poljoprivredi i ruralnom razvoju koje sprovodi Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i  vodoprivrede Republike Srbije. Koje delatnosti pokrivate i šta nudite privredi?

U ovom trenutku, Institut ima 25 zaposlenih, od toga: 20 istraživača (16 doktora nauka, 1 magistar i 3 master) koji svoje aktivnosti sprovode u okviru Sektora za naučno istraživački rad i Sektora za saradnju sa privredom i 5 lica koja u okviru Službe opštih, pravnih i računovodstvenih poslova obavlja sve pravne, opšte-administrativne i finansijsko- računovodstvene poslove Instituta. Shodno tome, Institut pokriva delatnosti u okviru društveno humanističkih nauka, kao i delatnosti koje se odnose na oblast održivog poljoprivrednog I ruralnog razvoja. Poseban akcenat je stavljen na saradnju sa privredom, kroz poslovno-tehničku saradnju (izrada strateških dokumenata održivog razvoja, poslovnih planova, studija, analiza, analitičkih kalkulacija, poslova procena i veštačenja, softverskih aplikacija i sl.). Određeni segment saradnje sa privredom se odnosi i na poslove zajedničke organizacije manifestacija, sajmova i drugih događaja u kojima se promovišu aktuelne teme u vezi saradnje nauke i privrede, pre svega, u službi agrara.

U saradnji sa Institutom za primenu nauke u poljoprivredi iz Beograda, kao i poljoprivrednim savetodavnim i stručnim službama (Mladenovac, Smederevo i Sombor), Institut je nosilac veoma značajnog projekta pod nazivom „Unapređenje transfera znanja radi dobijanja bezbednih i konkurentnih poljoprivrednih proizvoda, koji su dobijeni preradom na malim gazdinstvima u sektorima mleka, mesa, voća i povrća“, koji finansira Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodorivrede Republike Srbije. Koji je cilj i značaj ovakvog projekta za poljoprivredu i poljoprivredne proizvođače?

Osnovni cilj projekta je povećanje udela proizvoda sa „dodatom vrednošću“ u srpskoj poljoprivredi. Unapređenje će se obaviti kroz transfer znanja u oblasti prerade, standarda kvaliteta, zakonskih propisa u oblasti prerade poljoprivrednih proizvoda, modela finansiranja malih poljoprivrednih proizvođača i sl. Edukacija poljoprivrednih proizvođača o bezbednosti hrane, unapređenju konkurentnosti poslovanja, prerade na malim gazdinstvima u sektorima mleka, voća i povrća.

Unapređenje znanja poljoprivrednih proizvođača i drugih korisnika Projekta o tehnikama investicione analize za preradne objekte. Transfer znanja u oblasti primene standarda kvaliteta i bezbednosti hrane. Poseban akcenat biće na tehnikama uvođenja grupnih tržišnih i standarda bezbednosti hrane koji su od velikog praktičnog značaja za male proizvođače. Transfer znanja u oblasti značaja udruženja za proizvodnju poljoprivrednih proizvoda sa dodatom vrednošću. Transfer znanja u oblasti finansiranja prerade i plasmana prerađenih proizvoda. Transfer znanja u oblasti administrativnih uslova za male prerađivače hrane, sa posebnim akcentom na upoznavanje korisnika sa zakonskim okvirom u pogledu registracije proizvodnje. Posebno, treba naglasiti izradu investicionih modela za preradne objekte u sektorima mesa, mleka, voća i povrća.

Koliko su danas poljoprivredni proizvođači spremni da se bave analizom uspešnosti proizvodnje? Šta je po Vama osnova za dobar biznis plan i koliku spremnost pokazuju proizvođači da ga izrade za sebe i svoj posao?

U procesu jačanja tržišne pozicije i izgradnje održive konkurentske snage, poljoprivrednim proizvođačima se jednostavno nameće potreba za unapređenjem njihovih finansijskih i ekonomskih znanja i veština potrebnih u procesima: planiranja, organizovanja i finansiranja proizvodnje i trgovine, upravljanja rizikom poslovanja, izrade biznis planova i sl.

Biznis plan je osnovni, pisani dokument poljoprivrednog gazdinstva koji služi za internu i eksternu upotrebu.

U prvom slučaju, služi poljoprivrednom gazdinstvu (fizičkom ili pravnom licu) da kontinuirano prati, koriguje i unapređuje poslovne procese u svom poslovanju, proširuje proizvodne kapacitete, ostvaruje nove poslovne poduhvate i, generalno, poboljšava uspešnost celokupnog poslovanja. Na osnovu biznis plana, jasno se određuje redosled svih poslovnih aktivnosti koje se preduzimaju pri osnivanju određene proizvodnje, otpočinjanju nove poslovne ideje ili planiranju postojećih poslovnih aktivnosti.

U drugom slučaju, služi potencijalnim zajmodavcima (bankama, fondovima, međunarodnim investicionim organizacijama, i dr.) kao ključni dokument na osnovu kojeg se donosi odluka o finansiranju konkretne poslovne ideje ili odluka o odobravanju sredstava za finansiranje (kreditiranje) predviđene investicije. Poljoprivredno gazdinstvo (fizičko ili pravno lice), pomoću biznis plana prikazuje šta želi i šta može postići u konkretnom poslu, kao i na koji način namerava da obezbedi resurse za realizaciju postavljenih ciljeva. Biznis plan predstavlja poslovni vodič kroz poslovne aktivnosti i definiše kriterijume uspešnosti.

Tema o kojoj se danas veoma često govori je standard kvaliteta i bezbednost hrane. Koliko se ove oblasti sprovode u praksi kod poljoprivrednih proizvođača?

Obzirom da tržišni standardi predstavljaju dokaz potrošaču da je proizvod proizveden na određenom području, po određenim metodama ili je striktno određenog kvaliteta, ekonomski značaj nameće sve veću potrebu da se ova oblast sprovode u praksi kod poljoprivrednih proizvođača. Korist za poljoprivrednika je što proizvodi koji imaju određeni tržišni standard mogu biti prodati po višoj ceni, brže se prodaju, moguće ih je prodavati lancima hipermarketa, imaju niže troškove proizvodnje, uslov su za dobijanje EU subvencija i dr.

Kada govorimo o uspešnosti proizvodnje veoma su važni, pored fiksnih, i varijabilni troškovi kod proizvodnje mesa mleka, soje, suncokreta, kukuruza. Koliko proizvođači vode računa o istim?

Obzirom na značaj varijabilnih troškova u procesu upravljanja troškovima proizvodnje i donošenja poslovnih odluka u poljoprivredi, interes poljoprivrednih proizvođača po pitanju upotrebljivosti marže pokrića je dosta visoka. Pre svega, analitička kalkulacija na bazi varijabilnih troškova se može koristiti za određivanje optimalne strukture proizvodnje, za procenu poslovnog rizika, za ocenu ekonomskih efekata u istoj liniji poljoprivredne proizvodnje pri različitim nivoima intenziteta proizvodnje, za ocenu rezultata proizvodnje u uslovima neizvesnosti, i ostalo.

IPARD program se sprovodi i u našoj zemlji. Koje su otežavajuće okolnosti njegove primene?

Po pitanju IPARD programa, Institut od samog početka je aktivan po ovom pitanju, kako kroz radionice na kojima sprovodi edukaciju, ne samo poljoprivrednih proizvođača, već i ostalih zainteresovanih subjekata iz sfere agroprivrede, tako i druge vidove promotivnih i edukativnih aktivnosti koje sprovodi Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srbije. Na osnovu, kako direktnih kontakata, tako i aktivnosti kroz realizaciju određenih projekata u okviru kojih se, između ostalog, prezentuje i IPARD program, možemo reći da i dalje postoji određena doza neizvesnosti koja se manifestuje najviše kroz nedovoljnu upućenost u program, ali i veliku dozu neisigurnosti u realizaciju predloženih projektnih aktivnosti. Svakako, IPARD program je tu i treba ga iskoristiti za unapređenje proizvodno- preradnih programa i rast konkurentnosti domaćeg agrobiznis sektora.

Zašto se proizvođači, naročito oni koji žele da prerađuju svoje proizvode, ne udružuju?

Pre svega zato što naši proizvođaći i dalje nisu dobro upućeni u prednosti koje donosi interesno povezivanje, imaju veliku dozu međusobnog nepoverenja, misle da mogu sve sami i da se i dalje treba oslanjati na sopstvene kapacitete i mogućnosti. Ipak, savremeni koncepti poslovanja neminovno nameću potrebu povezivanja i udruživanja. Jedan od oblika koji može biti stožer i lokomotiva održivog razvoja poljoprivrede i ruralnog razvoja jeste zadružni oblik interesnog povezivanja i udruživanja.

Strategija razvoja poljoprivrede doneta je 2014. godine i odnosila se na period do 2020. Šta je potrebno uraditi da bi „uhvatili korak“ sa evropskom poljoprivredom u današnjoj eri digitalizacije poljoprivredne proizvodnje?

Institut, već od 2012. godine, aktivno promoviše, u tesnoj saradnji sa Institutom Mihajlo Pupin – Centar za robotiku iz Beograda, značaj primene obnovljivih izvora energije (sunca, vetra i vode), novih čistih tehnologija (robotizovanih uređaja), digitalizacije. Mišljenja smo da je potrebna intenzivna promocija i podrška u pravcu što veće primene zelenih naprednih tehnologija u funkciji održivog poljoprivrednog i ruralnog razvoja Srbije.

U tom pravcu, Institut za ekonomiku poljoprivrede je u više navrata sprovodio, a sprovodi i dalje, aktivnosti koje su vezane za promovisanje mobilnih robotizovanih solarnih elektro-generatora, mobilnih i statičnih vetro i vodenih turbina, kao i za mogućnosti upotrebe ovih uređaja u primeni mere navodnjavanja u biljnoj proizvodnji.

Šta mislite koliko je realno da se sprovede digitalizacija u poljoprivredi Srbije?

Zahvaljujući pre svega aktuelnosti teme i potrebe koje nameće savremeni pristup automatskog upravljanja, digitalizacija u poljoprivredi Srbije je neminovna i treba je podržati u svakom pogledu.

Institut svoje naučno istraživačke aktivnosti sve više usmerava u pravcu promovisanja digitalizacije i njenom značaju za unapređenje procesa poljoprivredne proizvodnje i prerade. Savremena poljoprivreda neminovno vapi za digitalizacijom, robotizacijom i sistemima automatskog upravljanja. Maksimizacija ekonomskih efekata po uloženoj novčanoj jedinici je ostvariva i moguća u srpskom agraru jedino kroz mere koje će podržati digitalizaciju.

Koja je vaša preporuka za poljoprivredne proizvođače i njihov budući rad?

Poljoprivredni proizvođači u Srbiji treba, pre svega, da se fokusiraju na jačanje ekonomske i pregovaračke moći, kroz afirmaciju zadružnog organizovanja i udruživanja, kao i ukrupnjavanje gazdinstava i modernizaciju procesa proizvodnje, uz investicije u preradne i skladišne kapacitete, marketing i uvođenje i sertifikaciju sistema bezbednosti i kvaliteta hrane, organskih proizvoda i proizvoda sa oznakom geografskog porekla.

 

 

Bilten "Za našu zemlju", broj 80, 2019.