Mediteranska voćna muva

Stručna podrška: dipl.inž. Milena Petrov, stručni saradnik za zaštitu bilja PSS Novi Sad, koordinator Programa mera AP Vojvodine

Mediteranska voćna muva (Ceratitis capitate), jedna je od najznačajnijih štetočina plodova voća i povrća u svetu. Potiče iz Afrike, a danas je važna štetočina u Južnoj Aziji, Australiji, Severnoj i Južnoj Americi, i u svim zemljama Sredozemlja. Napada više od 350 biljnih vrsta, a najveće štete na području Mediterana prouzrokuje na citrusima i breskvama.

Karantinski status: U Republici Srbiji nalazi se na karantinskoj listi Lista I A deo I štetnih organizama i prati se po Programu mera zaštite zdravlja bilja u Posebnom nadzoru nad insektima, Ministarstva poljoprivrede šumarstva i vodoprivrede, Uprave za zaštitu bilja.

Odrasla muva je žutosmeđe boje sa poprečnim prugama na prozirnim krilima, duga 4-5 mm. Dosta se sporo kreće, prija joj toplota i posebno se zadržava na osunčanim delovima krošnje. Jaje je veličine oko 1 mm, veoma izduženo, bele boje, a larva je bledožute boje dužine oko 7 mm, nema noge ni izraženu glavu.

Zimu prezimi kao lutka ili kao odrasla jedinka na zaštićenom i skrivenom mestu. Prvi letovi su krajem maja i ako je temperature ispod 14 C aktivnost im je usporena. Ženka traži pogodnog domaćina, ubodom polaže jaja (ispod 16 C ih ne polaže). Jednim ubodom položi 1-30 jajašaca, a najčešće 10-20 u grupi i to na površinskom sloju ploda do dubine od 2-5 mm. Iz jajašca nakon 2-3 dana izlaze larve i ulaze dublje u plod hraneći se. Razvojni put larve traje 9-15 dana, potom napušta plod i ulutkava se u zemljištu. Faza lutke traje 10-20 dana, a zatim leti nova generacija muve spremna za ponovni ciklus. Ako je temperatura 7 dana niža od 2 C, muva ne preživljava. U optimalnim uslovima, od jajeta do odrasle muve ciklus razvića traje 15-16 dana (temperature 32 C), a ako je temperatura 10 C svaki razvoj staje. U Hrvatskoj i Crnoj Gori godišnje ima 4-5 generacija, u zavisnosti od klimatskih uslova i mogućnosti ishrane.

Glavne štete od mediteranske voćne muve izazivaju larve koje se hrane unutrašnjim sadržajem plodova, usled čega oni omekšavaju, pre vremena sazrevaju, trule i opadaju. Propadanje plodova ubrzavaju i sekundarni patogeni (gljive, bakterije) kao i štetočine (vinska mušica). Mediteranska voćna muva prvenstveno napada voćne vrste čiji su plodovi mekani i slatkaste koenzistencije,kao što je slučaj kod agruma, smokve, breskve, nektarine i kakija – japanske jabuke.

Ekonomske štete mogu biti direktne i indirektne. Direktne se odlikuju smanjenjem prinosa voća i povećanjem troškova zaštite zasada. Indirektne štete su u ograničavanju izvoznog tržišta i sprovođenju dodatnih mera kontrole i zaštite koje propisuje biljni karantin.

Zaštita voćnih vrsta od mediteranske voćne muve je dosta otežana. Najvažnije je sprovoditi preventivne mere. Pre svega je veoma bitno pratiti let odnosno pojavu muve, primenom žutih lepljivih ploča, lovnih posuda sa različitim mamcima. Dobra preventivna mera je i mehaničko sakupljanje i uništavanje zaraženih plodova, pre svega na manjim površinama.

Od hemijskih mera u praksi se koriste insekticidi na bazi dimetoata, triklorfona, spinosada i hidrolizovanih proteina (atraktanata).

U biološke metode spada unošenje u zasad sterilnih mužjaka koji konkurišu normalnim mužjacima koji predstavljaju prirodne neprijatelje muve u vreme razvoja i oplodnje.

Fitosanitarni rizik od unošenja ovog patogena na područje Republike Srbije postoji uvozom voća iz zemalja Afrike, Azije, Južne i Srednje Amerike, Južne Evrope, a posebno iz mediteranskih zemalja. Potrebno je vršiti redovnu fitosanitarnu kontrolu plodova i ambalaže u kojoj se transportuje voće koje se uvozi iz Mediterana i tropskih krajeva.

Bilten "Za našu zemlju", broj 75, mart 2019.