INTERVJU Prof.dr Vaskrsija Janjić, akademik

Akademik, prof. dr Vaskrsija Janjić već 50 godina radi u oblasti fitofarmacije i herbologije.

Bilo bi stvarno teško u kratkim crtama predstaviti moj rad (ili kako Vi kažete karijeru) u oblasti fitofarmacije i herbologije, moje najuže delatnosti. Jedino što je jednostavno, to je da se ovim oblastima nauke bavim punih 50 godina, od samog početka moga rada. Iz ove oblasti nauke uradio sam svoj diplomski rad, a zatim sav moj rad i istraživanje su isključivo u ovoj oblasti nauke. Proveo sam 42 godine rada u istoj naučnoj ustanovi, deset godina posle njenog osnivanja. Bio je to Institut za primenu nuklearne energije u poljoprivredi, veterinarstvu i šumarstvu (INEP) u Zemunu, u njegovom delu koji se bavio pesticidima i zaštitom bilja, odnosno današnjem Institutu za pesticide i zaštitu životne sredine. Institut je bio u sastavu Beogradskog univerziteta, a u njegovom osnivanju, pored naše Vlade, učestvovale su OUN i FAO, koje su dale značajna sredstva za njegovo osnivanje i rad. U to vreme Institut je imao najsavremeniju opremu za rad i istraživanje (još 1959.god. elektronski mikroskop, gasne hromatografe, različite centrifuge, klima komore ili komore za gajenje biljaka, analizatore za aminokiseline, Warburg aparat i druge savremene aparate). U Institutu su svake godine kao eksperti Ujedinjenih nacija, provodili i radili eksperti iz različitih zemalja iz sveta, da bi započeli i razvijali određena istraživanja. Bili su to izvanredni uslovi za rad i istraživanja.

Doktorirao sam 1975. godine u 31. godini života. Bavio sam se mehanizmom delovanja pesticida, naročito herbicida, fiziologijom, biohemijom i analitikom pesticida i njihovih degradacionih proizvoda. Iz ove oblasti nauke objavio sam i saopštio preko 542 bibliografske jedinice (252 naučna rada u celini i 230 radova u izvodima).

Za 30 godina neprekidnog rada izabran sam u sva naučna (naučni saradnik, viši naučni saradnik i naučni savetnik) i sva profesorska zvanja (docent, vanredni i redovni profesor), a zatim izabran i u Akademiju nauka. Redovan sam član Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske, od 1997. godine (i podpredsednik Akademije), Akademije inženjerskih nauka Srbije (od 2004. god.), a od nedavno izabran sam za člana Ruske akademije za prirodne nauke.

Bio sam mentor i član komisije za odbranu 80 diplomskih radova, 40 specijalističkih radova, 30 magistarskih teza i 20 doktorskih disertacija na različitim fakultetima (poljoprivrednim, šumarskim, prirodno–matematičkim, biološkim i farmaceutskim) i univerzitetima (Beogradskom, Novosadskom, Kragujevačkom, Prištinskom, Sarajevskom i Banjalučkom). Učestvovao sam u organizaciji i realizaciji 102 naučna skupa, u svojstvu predsednika ili člana programskih (45) i organizacionih odbora (57). Svoje radove predstavio sam na 156 naučnih skupova (122 domaća i 34 međunarodna) na kojima sam podneo 347 referata, od čega 91 uvodna po pozivu. Recenzirao sam 53 knjige i monografije i bio sam predsednik ili član komisije za izbor u različita naučna i nastavna zvanja za 110 saradnika na skoro svim univerzitetima u bivšoj zemlji.

Sa 26. godina postali ste prvi magistar fitofarmacije u bivšoj Jugoslaviji. Karijera Vam je započela još davne 1968. godine. Šta bi ste mogli reći o razvoju ove značajne oblasti u kojoj radite u okviru zaštite bilja u našoj zemlji?

Kao najbolji student Poljoprivrednog fakulteta u Zemunu (prosečna ocena 9,88) bio sam stipendista Beogradskog univerziteta. Odmah posle završetka fakulteta zaposlio sam se u INEP 5. decembra 1968. godine. i te iste godine upisao sam poslediplomske studije iz fitofarmacije kod prof. Radojice Kljajića, prve poslediplomske studije iz ove oblasti u našoj zemlji. Studije i magistarski rad završio sam za kraće od dve godine i tako postao prvi magistar fitofarmacije u bivšoj Jugoslaviji, u 26. godini života, 1970. godine.

Sve mi se čini, da se ova oblast nauke, bar kod nas, paralelno razvijala sa mojim razvojem. Na samom početku rada bilo je malo pesticida u prometu u našoj zemlji,i malo se znalo o njihovom delovanju, degradaciji i tokskologiji. U tadašnje vreme mnogi pesticidi su ispitivani pod šifrom. Naglo je krenula njihova proizvodnja, promet i upotreba. I kod nas u Srbiji, postojalo je nekoliko fabrika pesticide (Zorka Šabac i Subotica, Župa, Galenika, Prahovo) koje su svake godine povećavale svoju proizvodnju i asortiman proizvoda. Tako ubrzan razvoj tražio je sve veća i raznovrsnija znanja iz ove oblasti. Odjednom su zaštita bilja i fitofarmacija postale značajne oblasti za istraživanja, kao i u biljnoj proizvodnji, na velikim i savremenim poljoprivrednim dobrima i kombinatima. Od tada pa sve do danas, zaštita bilja i fitofarmacija postale su izuzetno značajne i prestižne naučne discipline u nauci i biljnoj proizvodnji.

Bili ste rukovodilac više projekata i dva projekta koja su finansirana od strane Ministarstva poljoprivrede SAD. Jedan projekat je dobio nagradu Vlade SAD. Recite nam nešto o značaju tih projekata sa aspekta američke Vlade i problematike zaštite bilja u našoj zemlji?

Da, do sada sam bio rukovodilac 47 projekata. Od tog broja za mene su interesantna i posebno značajna tri projekta. Skoro godinu dana po zaposlenju, sticajem prilika, postao sam rukovodilac ogromnog projekta koga je finansirala američka Vlada (Projekat FGY–132 „The Fate and Effect of Herbicides in Vegetable Crops”). Radilo se o istraživanju za uvođenje herbicida u gajenju povrća. Eksperimenti su izvođeni u tri lokaliteta: u Smederevskoj Palanci, PD „13 maj” u Zemunu i na imanju Poljoprivredne škole u Futogu. Ogledi u polju uključivali su sedam vrsta povrtarskih biljaka: paradajz, paprika, grašak, kupus, krompir, luk i šargarepa sa velikim brojem nama nepoznatih herbicida, njihovih kombinacija, doza i vremena primene. Ispitivanja su uključivala pedološka ispitivanja, meteorološka ispitivanja, ispitivanja efikasnosti herbicida, fiziololška–biohemijska ispitivanja delovanja herbicida, degradacije herbicida u zemljištu, ostataka pesticide u finalnim proizvodima (kao i dinamiku njihove degradacije), prinos po fazama dozrevanja plodova, kao i sveobuhvatna bromatološka ispitivanja najznačajnijih i glavnih sastojaka u finalnim, jestivim delovima pojedinih povrtarskih biljaka. Tako su ova ispitivanja obuhvatila analize finalnih proizvoda u svim fazama berbe kao što su: skrob, šećeri (ukupni, redukujući, neredukujući), proteini i aminokiseline, mineralne materije, vitamini, ulja i druge komponente kvaliteta. Ova istraživanja su trajala 5 godina, a svake godine podnošen je Izveštaj o radu i ostvarenim rezultatima. Bio je ogroman posao na kome je radilo oko desetak istraživača. Po osnovi projekta mogli smo i kupiti instrumente koji su nam bili potrebni i koje smo želeli da kupimo. Zahtev je bez pogovorno usvajan, instrumente smo dobijali po našem zahtevu, a za njihovu vrednost umanjivana su sredstva uplate za projekat. Projekat je imao ogromnu vrednost. Za vrednost projekta tada se u Beogradu moglo kupiti 39 dvosobnih stanova. Na kraju realizacije ovog projekta dobili smo priznanje od Ministarstva poljoprivrede SAD. To su, u to vreme, bila značajna istraživanja primene herbicida u povrću u našoj zemlji.

Drugi veliki projekat, finansiralo je naše Ministarstvo nauke. Radilo se o agrobiotehnološkom, fiziološkom i biohemijskom ispitivanju u ratarstvu, povrtarstvu, voćarstvu i vinogradarstvu (Projekat 12E05). U projekat je bilo uključeno 10 naučnih institucija, 185 istraživača i 75 zadataka. To je bio najveći projekat u istoriji srpske nauke od Drugog svetskog rata. Na projektu za vreme njegovog izvođenja 24 saradnika su magistrirala i 23 doktoriralo. To je bio najveći uspeh projekta.

Treći veliki projekat rađen je za potrebe privrede, odnosno ovaj projekat je finansirala Elektroprivreda Vojvodine. Radilo se o totalnom uništavanju vegetacije injektiranjem herbicida u stablo višegodišnjih drvenastih biljaka na ostrvu (kod Kovina) na Dunavu, radi podvodne eksploatacije uglja. Radilo se o izuzetnom složenom zahvatu primene herbicida u nemogućim terenskim uslovima. Za vrednost projekta moglo se kupiti 199 automobila Zastava 101. Projekat je veoma uspešno realizovan, a danas je tamo rudnik uglja.

Objavili ste 41 knjigu i monografiju na čak 16.800 strana i jedan ste od retkih naučnika iz zemlje koji ste bili fokusirani na izdavanje publikacija iz oblasti fitofarmacije. Knjiga „Mehanizam delovanja pesticida” je veoma kvalitetno monografsko delo, koje je proisteklo iz Vašeg višegodišnjeg istraživačkog rada i angažovanja u svojstvu profesora Univerziteta u oblasti fitofarmacije. Značaj ovog dela je i u tome što u našoj zemlji, računajući ceo raniji jugoslovenski prostor, do sada nije objavljena nijedna knjiga o mehanizmu delovanja pesticida. Recite nam nešto o značaju ove knjige iz ugla struke?

Još 1975. godine, počeo sam, pored radova, da pišem monografije i knjige. Najveći broj napisao sam sam, a nekoliko knjiga koje se odnose na herbologiju pisao sam sa mojim dragim profesorom Momčilom Kojićem, koga sam neobično voleo, cenio i poštovao, profesorom koji je još 1961. godine počeo da predaje Herbologiju na Poljoprivrednom fakultetu u Zemunu. Knjige su moja opsesija, volim knjige, imam bogatu ličnu biblioteku, a naročito su mi drage dve moje knjige direktno iz struke, a to su: Fitofarmacija i Mehanizam delovanja pesticida. U toku mog usavršavanja, mučio sam kao student i postdiplomac sa nedostatkom odgovarajuće literature iz ove oblasti. Kada sam prikupio znanja, napisao sam ove dve knjige koje lično smatram značajnim za našu oblast. I jednu i drugu je bilo teško napisati. One su pisane da budu razumljive, sveobuhvatne, precizne i da budu jedinstvene po svojoj koncepciji i sadržaju. Malo je i u svetu knjiga poput knjige o mehanizmu delovanja pesticida. Ne samo da nema knjiga, nego i ako se ponegde o mehanizmu delovanja pojedinih pesticida piše onda su to najgrublje formulacije, najčešće izrečene u jednoj rečenici, npr. inhibira proces fotosinteze ili to su inhibitori deobe ćelija i sl. U ovoj j knjizi, veoma detaljno su opisani svi mehanizmi koji dovode do inhibicije pojedinih procesa u biljci i drugim živim organizmima, koji predstavljaju primarni mehanizam njihovog delovanja i koji onda dovode do sekundarnih procesa koji uništavaju biljke. Kada se zna mehanizam delovanja nekog jedinjenja, onda je sve drugo jednostavno i razumljivo. Nije mi jasno kako se bilo šta iz oblasti pesticida zna ako se ne zna mehanizam delovanja. Poznavanje mehanizma delovanja pesticida je uslov za razumevanje efikasnosti delovanja, uslova za delovanje, jačine i brzine delovanje i sve drugo što je vezano za delovanje i toksikologiju nekog jedinjenja.

U Sarajevu je davne 1973. godine formirano Jugoslovensko društvo za proučavanje i suzbijanje korova. Raspadom zemlje, u Srbiji, Vašim angažovanjem kao i prof. Momčila Kojića, formirano je Herbološko društvo Srbije koje i danas funkcioniše i u čijoj organizaciji se odvija celokupna aktivnost Društva. Predsednik ste društva od njegov osnivanja tj. 1992. godine. Od tada sve aktivnosti u oblasti herbološke nauke odvijale su se u organizaciji Herbološkog društva Srbije. Recite nam nešto o tome?

Ono sa čime se mi hvalimo je da smo prvi u Evropi organizovali Savetovanje o borbi protiv korova pod pokroviteljstvom Srpske akademije nauka i umetnosti 1956. godine. U rad različitih oblika organizovanja, uključio sam se odmah posle zaposlenja. Od tada do danas organizovali smo veliki broj simpozijuma i savetovanja, od čega su dva simpozijuma imala međunarodni karakter: Simpozijum o akvatičnim korovima u Novom Sadu i Simpozijum o divljem ovsu u Zaječaru. Prvi kongres o korovima održali smo 1980. godine u Banji Koviljači i od tada do danas, svake četvrte godine, održavali smo kongrese o korovima. Tada sam obavljao funkciju generalnog sekretara, a na kongresu su bili predsednici Evropskog i Svetskog Društva za korove, jedan iz Švajcarske, a drugi iz Novog Zelanda. Tada smo bili proglašeni za najaktivnije društvo u Evropi. Do danas smo održali 10 Kongresa o korovima i preko 30 različitih, specifičnih simpozijuma i savetovanja. Bio sam predsednika Herbološkog društva Srbije od 1992. godine do 2016. godine. Te iste godine osnovali smo naučni časopis Društva ACTA HERBOLOGICA, koji izlazi dva puta godišnje. Prvih deset godina glavni i odgovorni urednik časopisa bio je prof. dr Momčilo Kojić, a onda sam posle toga obavljao i tu funkciju u Društvu sve do 2016. godine. Dok smo bili zajedno u Jugoslaviji imali smo časopis Acta herbologica Yugoslavica (pre toga Acta herbologica Croatica). Pisati o aktivnosti Društva je čitava istorija, a ko želi da se o tome bolje upozna može to da učine pregledom mojih nekoliko radova i na kraju, na desetom kongresu održanom u Vrdniku, napisao sam detaljan pregledni rad RAZVOJ HERBOLOGIJE U SRBIJI.

Naučni skup o GMO u SANU na kome je saopštenje podnelo petnaestak naučnika održan je 2013. godine u trenutku kada su javnosti razgorela senzacionistička rasprava na ovu temu, povodom vesti da srpski propisi o GMO ne odgovaraju standardima Svetske trgovinske organizacije, da predstoji donošenje novog Zakona o genetski modifikovanoj hrani. Šta mislite na ovu temu o kojoj se priča skoro celu deceniju?

U dve naše Akademije, SANU i ANURS, održani su naučni skupovi o genetički modifikovanim organizmima. Izašli su i Zbornici radova sa ovih skupova. I Akademija inženjerskih nauka Srbije održala je skup o GMO. To samim time pokazuje koliko je veliki značaj genetički modifikovanih organizama, ne samo sa gledišta nauke, već koliko veliki značaj ima i za našu stručnu i ukupnu javnost. Za našu zemlju to predstavlja veliki problem, jer prema zakonskim propisima nije dozvoljeno gajenje genetičkih modifikovanih biljaka u našoj zemlji, a u isto vreme smo članica Svetske trgovinske organizacije, koja ne zabranjuje trgovinu ovim organizmima. Taj problem donošenja Zakona o GMO treba odložiti koliko je moguće duže jer mi možemo imati koristi od toga što u našoj zemlji ne gajimo GMO. Uskoro će doći vreme kada će proizvodi bez GMO biti traženi na svetskom tržištu hrane.

Vi ste često govorili o genetskoj modifikovanim biljkama otpornim na herbicide. Šta se dešava u svetu, a šta kod nas?

Mnogo puta se govorilo o genetički modifikovanim biljkama, a objavio sam i nekoliko radova u naučnim časopisima o tome. Čak i u mojim knjigama pisao sam o tome, a najviše u knjizi NAUKA, OBRAZOVANJE I PROIZVODNJA HRANE. O genetički modifikovanim biljkama u ovoj knjizi napisao sam tekst od skoro 200 stranica teksta. Zbog čega o ovom genetičkom problemu pišem? Uglavnom zbog toga što su genetički modifikovane biljke modifikovane za primenu herbicida što predstavlja moju naučnu aktivnost. Sve do 2007.godine, sve genetičke modifikovane biljke otporne na herbicide zauzimale su 100% površina na kojima su ove biljke gajene. U primeni herbicida u genetički modifikovanim biljkama pojavljuje se niz problema, a jedan od najznačajnijih je rezistentnost korovskih biljaka na stalno upotrebljavane iste herbicide. Do sada je u svetu registrovano 218 korovskih vrsta biljaka rezistentnih na herbicide (129 dikotiledonih i 89 monokotiledonih), na 21 grupu od ukupno 25 grupa herbicida sa poznatim mehanizmom delovanja, odnosno na 148 herbicida u 61. zemlji u svetu. Pored ogromnog broja problema koje izaziva gajenje genetičkih modifikovanih biljaka, sigurno je jedan od najznačajnijih rezistentnost korova koji predstavlja glavni ograničavajući faktor u daljem korišćenju genetički modifikovanih biljaka. Već danas utvrđeno je da 24 korovske biljke rezistentno na glifosat, a 132 vrste biljaka na sulfoniluree, kao glavne herbicide koji se koriste u gajenju genetički modifikovanih biljaka. Takva masovna i ubrzana rezistentnost korovskih biljaka u mnogim zemljama u svetu, uz pojavu multiple rezistenosti i drugih problema koju prati gajenje genetički modifikovanih biljaka, stavlja ovu tehnologiju na najozbiljnije preispitivanje i dalju primenu. Imajući u vidu prognoze o sudbini ove biotehnologije, kada su u pitanju korovi i herbicidi, ovu tehnologiju ne bi trebalo uvoditi u našu zemlju, jer će se u najskorije vreme pojaviti nerešivi problem sa rezistentnošću korovskih biljaka na mnoge herbicide.

Rizici vezani za gajenje i upotrebu hrane od genetički modifikovanih biljaka nisu u potpunosti poznati i razjašnjeni. Osnovni rizici zajednički za sve genetičke modifikovane organizme, odnose se na činjenicu da je proces njihovog nastanka praćen mutacijom unešenih gena iz drugih organizama što stvara mogućnost da se promene genoma nastave i kasnije tokom procesa komercijalne upotrebe. Takve pojave mogu izazvati promene u životnoj sredini i živim organizmima. Transfer gena iz gajenih biljaka u divlje srodnike je već prisutan problem. Od 60 gajenih vrsta biljaka u svetu samo 11 vrsta nema divlje srodnike, a za 12 od 13 vodećih gajenih biljnih vrsta dokazana je prirodna hibridizacija sa divljim srodnicima.

U novembru 2018. godine je u organizaciji Herbološkog društva Srbije održan skup o pojavi rezistentnosti korova. Vi ste pričali o osnovnim pojmovima, značaju i razvoju rezistentnosti korovskih biljaka na herbicide. Objasnite nam kada su se uočile prve pojave rezistentnosti korova kod nas i zašto se to dešava?

Naše Herbološko društvo Srbije je održalo jedan naučni skup posvećen ovoj izuzetno značajnoj pojavi. To je upravo skup na kome se po prvi put razmatrao ovaj izuzetno značajan biološki fenomen. Na skupu su razmatrani svi aktuelni problem rezistentnosti korova za našu zemlju.

Utvrditi rezistentnost korovskih biljaka na herbicide nije ni malo lak istraživački zadatak. Sama pojava slabog delovanja herbicida nije siguran znak da je došlo do pojave rezistentnosti pojedinih korovskih biljaka. Za utvrđivanje rezistentnosti moraju se primeniti odgovarajuće metode koje moraju biti usklađene sa mehanizmom delovanja primenjivanog pesticida. U našoj zemlji još nikada nije detaljno proučavan ovaj fenomen, jer to nisu istraživanja koja se mogu jednostavno i bez većih materijalnih ulaganja obaviti. U našoj zemlji prvi put sam još 1988. godine utvrdio rezistentnost Amaranthus retroflexus na triazinske herbicide, primenommlju nije potrebno utvrditi samu pojavu rezistentnosti određene korovske biljke, već je  potrebno utvrditi jačinu i distribuciju rezistentnosti (raširenost rezistentnosti) na određenom prostoru. Hrvatski istraživači su prošle godine detaljnije proučavali rezistentnost štenih organizama (fitopategenih organizama, insekata i grinja, korovskih biljaka), realizacijom jednog projekta koga finansira njihovo Ministarstvo poljoprivrede. Rezultate tih istraživanja izneli su na 63. Seminaru biljne zaštite održanom od 5–8 februara 2019. godine u Opatiji.

Shvatajući koliko veliki problem predstavlja rezistentnost za našu zemlju moj saradnik prof. dr Siniša Mitrić i ja smo napisali knjigu (2018. god), prvu takve vrste u našoj zemlji, REZISTENTNOST KOROVSKIH BILJAKA NA HERBICIDE u izdanju Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske i Herbološkog društva Srbije. U njoj su obrađeni svi problem koje je potrebno znati o rezistentnosti korovskih biljaka na herbicide, a to znači fiziološko–biohemijske osnove rezistentnosti, rezistentnost korovskih biljaka na pojedine grupe herbicida kao i distribuciju rezistentnosti korovskih biljaka na pojedinim kontinentima i zemljama u svetu.

Kakva je situacija danas u svetu po pitanju rezistentnosti korova?

Najveći broj rezistentnih biotipova korova registrovan je u zemljama sa najintenzivnijom poljoprivrednom proizvodnjom. Ovo potvrđuje činjenicu da su dužina, učestalost i obim primene herbicida presudni za nastanak i razvoj rezistentnosti korova na dejstvo herbicida. Najveći broj rezistentnih korovskih vrsta biljaka utvrđen je u SAD, zatim u Kanadi i Australiji. Od ukupnog broja rezistentnih korovskih biljaka u ove tri zemlje nalazi se 308 rezistentnih korovskih vrsta biljaka, ili 64%. Deset zemalja u svetu (SAD, Australija, Kanada, Francuska, Brazil, Kina, Španija, Izrael, Japan i Nemačka) imaju 548 rezistentnih korovskih vrsta biljaka od kojih se neke ponavljaju pa je zato broj veći od ukupno konstatovanih rezistentnih vrsta.

Šta mislite koliko su naši proizvođači spremni da se izbore sa rezistentnošću korova?

Situacija je veoma složena ako se ima u vidu šta će se sve dešavati u bliskoj budućnosti. Naši proizvođači, uglavnom, nisu dovoljno spremni da se izbore sa rezistentnošću korovskih biljaka na herbicide. U isto vreme dešavaju se ogromne promene koje treba primeniti u borbi sa korovima. Pojavljuje se u jakoj formi, rezistentnost korovskih biljaka, a svakim danom će se smanjivati broj herbicida koji se mogu primeniti za njihovo suzbijanje. U stvari, biće neophodno stalno tražiti nova i druga rešenja. Evropska unija je planirala da izvrši reviziju aktivnih materija pesticide pre 16. jula 1993. godine. Prva lista obuhvatila je 90 aktivnih materija pesticide koje su povučene iz prometa oktobra 2000. godine. Druga prioritetna lista sadrži 148 aktivnih materija pesticida koja je objavljena u februaru 2000. godine. I u trećoj fazi programa nalazi se 426 aktivnih materija koji zahtevaju pregled i reviziju. Računa se da oko 834 aktivne materije podležu postupcima revizije. Evropska komisija za registraciju pesticida procenjuje da više od 500 aktivnih materija pesticida (oko 60 % od ukupnog broja) neće zadovoljiti uslove za registraciju. Prema procenama Unije oko 230 aktivnih materija pesticida biće dobrovoljno povučeno od strane samih proizvođača. Sadašnja situacija je takva da deset agrohemijskih kompanija kontrolišu 84 % od ukupne svetske prodaje pesticida.

Da li stručna javnost može da utiče na promene, edukacije proizvođača po pitanju suzbijanja korova, jer se danas na tržištu dešavaju velike promene, veliki je broj prisutnih herbicida?

Mora se u startu znati da se radi o veoma složenom biološkom fenomenu živih bića. Kada ne bi bilo rezistentnosti živih bića na izmenjene uslove sredine ne bi bilo ni evolucije živog sveta. To je najuniverzalniji biološki fenomen koji omogućava evoluciju živog sveta. Stručna javnost može, ali neznatno, da utiče na ove pojave, potrebno je usredsređena aktivnost svih onih koji su na bilo koji način vezani za uspešno gajenje biljaka. Teško je u ovakvom intervjuu iskazati koliko je potrebno znanje i umeće da bi se pojava rezistentnosti ograničila i usporila.

Bilten "Za našu zemlju", broj 74, februar 2019.