- SRB
- ENG
Zdravstveno stanje šećerne repe u Zapadnobačkom okrugu u 2018. godini
Stručna podrška: dipl.inž. zaštite bilja Jelena Perenčević, PSS Sombor
Tokom proleća proizvodne 2018. godine, na području Zapadnobačkog okruga, ratarski usevi su u fazi nicanja imali jako stresne uslove. Limitirajući faktor su pre svega bile padavine kojih nije bilo. To se naročito odrazilo kod prolećnih ratarskih useva, gde je izostala efikasnost posle primene zemljišnih herbicida ili isti uopšte nisu primenjeni.
Šećerna repa je na ovom terenu visoko pozicionirana biljna vrsta što se tiče površina i ulaganja sredstava u njenu proizvodnju, a s ciljem ostvarivanja dobrih prinosa i prihoda. Prema informacijama sa terena, na području Vojvodine nije bilo bitnije razlike u zdravstvenom stanju repe u svim okruzima, jer su vremenski uslovi bili vrlo slični, bile su slično primenjene tehnologije proizvodnje, izbor sorata, određivanje i primena programa zaštite. Na poljima šećerne repe u regionima Srema, Banata i Bačke mogle su se ove jeseni videti gomile trulih korena šećerne repe posle njenog vađenja.
U trci za što većim prinosom i prihodom ove ratarske kraljice, poljoprivrednici su spremni na velika ulaganja poput mineralnog đubriva, kvalitetnog semena, pesticida, a sve to ulažu na parcele gde pre svega ne poštuju plodored (u velikoj većini slučajeva), a primenjuju intenzivnu agrotehniku uz nepravovremenu primena preparata.
Sve ove aktivnosti dovele su do pojave invazivnih korovskih vrsta. Reč je o korovskim vrstama koje se odlikuju visokom genetičkom varijabilnošću, koja proističe iz ekološke adaptacije, koja im omogućuju održavanje i širenje u novodospele ekosisteme. Najviše raširene invazivne korovske vrste u zapadnoj Bačkoj su Ambrosia artemisfolia, Abutilon theophrasti i parazitna cvetnica Cuscuta sp.
Ambrosia artemisifolia i Abutilon theophrasti su jednogodišnje kompetitivne, konkurentne biljke u datom usevu. Odgovaraju im plodna zemljišta i okopavine. Njihovo suzbijanje je otežano iz razloga što ranije niču (u odnosu na gajenu biljku repe) i nicanje im je razvučeno. Izbacivanjem iz programa zaštite PRE EM tretmana, ostavlja se prostor za nesmetan razvoj ovih korova, a visoke temperature u vreme primene POST EM tretmana (2018. god.) smanjuju efikasnost herbicida (u uslovima suše dolazi dolazi do sniženja turgora u listovima i smanjenja otvorenosti stoma). Ovo je uticalo da su u mnogim slučajevima mehanički uklanjali ove korove sa parcele.
Parazitna cvetnica Cuscuta sp. je često viđena u poljima šećerne repe, koja delovanjem na gajenu biljku dovodi do slabljenja njene vitalnosti i produktivnosti i na kraju do njenog sušenja. Higijena polja se uglavnom ne sprovodi, pa vilinu kosicu možemo naći na uvratinama, pored puteva, kada se mogla lako suzbiti uz primenu herbicida na bazi aktivne materije glifosat sa pola registrovane količine. Vilina kosica se veoma lako raznosi i širi posebno na usev šećerne repe. Na većini polja nije suzbijana jer je primena herbicida Kerb 50W skupa. Jeftinija varijanta je inkorporacija herbicida Kerb 50W na uvratine parcele radi suzbijanja semena viline kosice koje niče iz plićih slojeva.
U uslovima suše bilo je i pojave paleži klijanaca koju izazivaju paraziti (Phoma betae, Pythium spp., Fusarium spp., Rhizoctonia) kao i abiotički faktori. Primenom insekticida i fungicida za tretiranje semena ili onih koji se unose u zemljište, kao i višekratnom folijarnom primenom insekticida u uslovima suše, rezultiralo je fitotoksičnim dejstvom na klijance. Nakon sušnog perioda, od 25.maja 2018. nastupio je period koji je karakterisan neujednačenom količinom pluskovitih padavina koje su uticale da zemlja bude veoma zbijena. U takvim, anaerobnim uslovima uz evidentan nedostatak kiseonika, koren je stvarao štetne materije. Preterano vlažno zemljište, pogodovalo je razvoju gljiva i bakterija koje prouzrokuju oboljenja, truljenje korena što je dovelo do značajnog smanjenja prinosa, digestije i nezadovoljstva velikog dela proizvođača šećerne repe.
Ovakva situacija se s vremena na vreme dešava u svetu ili u državama gde se šećerna repa proizvodi na većim površinama. To se redovno dešava u SAD. Posle analize, stručnjaci redovno dolaze do saznanja da se masovna truljenja šećerne repe dešavaju u određenim godinama. Fabrike šećera i selekcione kuće, bez značajnijeg uticaja struke, određuju tehnologiju šećerne repe na principima njihove ekonomike.
Zaključci se mogu preneti i kod nas. Prvo, treba determinisati vrste patogene i prema značajnosti uticaja na zdravstveno stanje šećerne repe odrediti novu tehnologiju, registrovati osetljive sorte šećerne repe, utvrditi eventualnu pojavu rezistencije pesticide koji se koriste u programu zaštite šećerne repe. U narednom periodu može biti problema sa suzbijanjem bolesti i štetočina jer su iz upotrebe povučeni mnogi fungicidi i insekticidi (neonikotinoidi) bez adekvatne zamene. U SAD preporučuju nove metode suzbijanja bolesti korena šećerne repe koje su primenjive i kod nas.
Bilten "Za našu zemlju", broj 72, decembar 2018.