- SRB
- ENG
Bakteriozna plamenjača vinove loze — Xylophilus ampelinus
Stručna podrška: dipl.inž. Milena Petrov, stručni saradnik za zaštitu bilja PSS Novi Sad, koordinator Programa mera AP Vojvodine
Xylophilus ampelinus je fitopatogena bakterija koja prouzrokuje Bakterioznu plamenjaču vinove loze, i prvi put je otkrivena i opisana 1969. godine na Kritu. Ova plamenjača je ekonomski veoma značajna jer može da prouzrokuje gubitke u prinosu i do 80%. Prisustvo ove bakterije je potvrđeno u pojedinim državama u našem okruženju kao i u zemljama iz kojih uvozimo sadni materijal i postoji realna opasnost da se ova bakterija može proširiti na vinovoj lozi i kod nas.
Bakterija je prisutna u Sloveniji, Italiji, Francuskoj, Španiji, Portugaliji, Turskoj, Grčkoj, Bugarskoj, Moldaviji, Tunisu i Južnoafričkoj Republici.
Ova bakterija parazitira samo vrste iz familije Vitacae u koju spada i vinova loza.
KARANTINSKI STATUS
Bakterija Xylophilus ampelinus do sada nije utvrđena kod nas i smatra se karantinskim patogenom, Lista A1 dok se u regionu nalazi na A2 Listi.
U našoj zemlji se sprovodi poseban nadzor po Programu mera zaštite zdravlja bilja, Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede — Uprava za zaštitu bilja, u cilju zabrane unošenja i širenja ovog štetnog organizma u Republici Srbiji.
SIMPTOMI
Prvi simptomi ove bolesti se uočavaju rano u proleće i početkom leta na lastarima starim 2-3 nedelje. Najpre se javlja hloroza i usporen razvoj listova ili se lisni pupoljci uopšte ne otvaraju. Potom dolazi do nekroze lastara i pojave rak rana na lastarima, lisnim drškama i peteljkama grozda. Razvojem bolesti lastari venu i izumiru. Na poprečnom preseku uočava se promena boje sprovodnih sudova u smeđu. Slične simptome na lastarima mogu prouzrokovati i druge gljive poput patogena Phomopsis viticola, te stoga tačna dijagnostika nije moguća samo na osnovu vizuelnih simptoma. Na zaraženim listovima može doći do nekroze, pojave crvenkasto smeđih pega okruženih žutim oreolom, uvelosti i opadanja listova. U vlažnim klimatskim uslovima iz pega se pojavljuje svetlo žuti eksudat.
EPIDEMIOLOGIJA
Glavni izvor inokuluma je zaraženi sadni materijal.
Bakterija preživljava i umnožava se u sprovodnom tkivu zaraženih čokota i kalemova. Krajem zime, bakterija se kreće ksilemom čokota i širi u nove lastare i izdanke koji se iz njih razvijaju. Sa jednog čokota na drugi, bakterija se može raširiti kišom i vetrom, a u samu biljku vinove loze prodire kroz mikro povrede na listu ili kroz stome. Na veća rastojanja u vinogradu širi se orezivanjem, a u nova područja dolazi zaraženim sadnim materijalom.
U proleće kretanjem biljnih sokova u čokotu dolazi do „suženja” vinove loze. Najvažniji izvor inokuluma ove plamenjače je upravo sok koji curi i kaplje iz rana nakon orezivanja obolelih biljaka. Inokulum nošen vetrom i kišnim kapima, dospeva na tkivo mladih lastara koje je vrlo osetljivo i podložno infekciji. Rak rane koje nastaju tokom razvoja bolesti predstavljaju dodatni izvor inokuluma, kao i bakterijski eksudat koji se pojavljuje na zaraženim listovima.
MERE ZAŠTITE
• Karantinske mere
• Zdrav sadni materijal
• Agrotehničke mere
• uklanjanje i uništavanje obolelih biljnih delova
• krčenje zaraženih čokota
• rezidba po suvom vremenu
• dezinfekcija pribora za rezidbu
• Hemijske mere za suzbijanje ove bakterije su NEDOVOLJNE.
Preporučuje se:
• prskanje preparatima na bazi bakra neposredno posle rezidbe
ZAKLJUČAK
• Postoji realan rizik od unošenja patogena u našu zemlju
• Nisu svi simptomi (vizuelni) od dijagnostičkog značaja, jer slične simptome mogu prouzrokovati i druge gljive, virusi, fitoplazme i zato je neophodno uraditi laboratorijsku analizu i potvrdu dijagnoze
• Moguće su latentne infekcije
• Potrebno je stalno raditi na zdravstvenom pregledu materijala u rasadnicima i vršiti kontrolu zdravstvenog stanja matičnih biljaka.
Napomena: Izvor podataka je iz Uputstva za prepoznavanje karantinskih štetnih organizama Xylophilus ampelinus.
Bilten "Za našu zemlju", broj 72, decembar 2018.