Azijska voćna mušica morfologija, biologija i ekologija

Stručna podrška: mr Gordana Jovanović, koordinator Programa mera za područje Centralne Srbije, PSS Leskovac

Azijska voćna mušica, Drosophila suzukii, je invazivna voćna mušica azijskog porekla. Potiče iz Japana i prvi put je registrovana u SAD 2008. godine. Na području Evrope zabeležena je 2010.godine u Francuskoj, zatim u Rusiji, Španiji, Sloveniji, Hrvatskoj, BiH. Neke vinske (voćne) mušice naseljavaju prezrelo ili trulo voće, dok ženke D.suzukii mogu da poležu jajašca u zelenom ili zrelom voću, tako da njihova larva može biti prisutna u voću koje se iznosi na tržiste. U nekim zasadima, sekundarni efekti štete koje nanosi ova mušica su značajniji od same direktne zaraze (npr. učestalost truleži u grožđu). One obično preferiraju tamno obojeno voće, a deblja (jača) pokožica ploda može da odbije D.suzukii od odredjenih vrsti i sorti voća. Vinska mušica ploda na većoj udaljenosti širi se transportom plodova voćaka domaćina D.suzukii ili vetrom. Ne prenosi se sadnim materijalom jer je ovo prvenstveno štetočina plodova.

Smatra se da je relativno kasno otkrivena, jer se dugo mislilo da se radi o vinskoj mušici D. melanogaster. Danas je u svetu poznato oko 3.000 vrsta iz roda Drosophila. Azijska voćna mušica ploda D.suzukii jedna je od dve iz toga roda koja ima status štetočine.

Nalazi se na EPPO A2 karantinskoj listi. U našoj zemlji mušica je na karantinskoj listi štetnih organizama. Zbog toga se sprovodi poseban nadzor nad Drosophila suzukii u cilju rane detekcije i kontrole zbog značajnih ekonomskih šteta na biljkama domaćinima: uglavnom slatke višnje, ali i breskve, šljive, borovnice, maline, kupine i jagode, kao i vinova loza, kivi i kaki. Osim na gajenim usevima, štete može pričiniti i na korovskim biljkama (kereće grožđe).

Poseban nadzor obuhvata postavljanje klopki, vizuelni pregled materijala, kao i identifikacija uhvaćenih insekata klasičnim entomološkim metodama uz potvrdu identifikacije upotrebom molekularnih metoda.

MORFOLOGIJA ŠTETOČINE

Jaja: Jaja su bele boje, veličine 0,62 x 0,18 mm. Na jednom kraju imaju dva cevasta nastavka. Ženka u proseku odloži 1 do 3 jaja po ovipoziciji, a u svom životnom ciklusu odloži oko 300 jaja. U isti plod, jaja može odložiti nekoliko različitih ženki vinske mušice ploda, tako da se iz jednog ploda izlegne 60 do 70 jedinki.

Larva: Larve imaju belo, cilindrično telo, bez nogu. Duge su od 0,6 mm do 3,5 mm i nemaju oformljenu glavu. Postoje tri razvojna stadijuma larve, koji se odvija najčešće u plodu.

Lutka: Lutka je crvenkastosmeđe boje sa dve izrasline na kraju tela, dužine 2—3 mm. Lutke prolaze tri razvojna stupnja. Mogu se nalaziti u plodu ili na plodu.

Odrasli mužjak: Mužjak je smeđežut, sa crnim prugama na zadnjem delu i svetlocrvenim očima. Njegova dužina kreće se između 2,6 i 2,8 mm. Ima karakterističnu crnosivu pegu na vrh prozirnog krila. Takve mrlje na krilima ostalih evropskih vinskih mušica nema, drugačije su pozicionirane ili su pak drugačijeg oblika. Ovu vrstu karakterišu i dve tamne mrlje ili pruge u obliku češlja (prisustvo dlačica) na stopalima prednjih nogu.

Odrasla ženka: Ženka je, takođe, smeđežuta, sa crnim prugama na kraju i svetlocrvenim očima. Većih je dimenzija od mužjaka i njena dužina se kreće od 3,2 do 3,4 mm. Za razliku od mužjaka, ženka nema mrlje na krilima. Ima prozirna krila poput drugih vrsta iz roda Drosophila, pa se može razlikovati od drugih srodnih vrsta jedino na osnovu oblika legalice. Ženke imaju legalicu u obliku dve paralelne testerice, koja im služi za rezanje pokožice ploda i ubušivanje pri odlaganju jaja. Rub legalice je dosta sklerotiziran, kao i zubi koji se nalaze na njoj. Ženke nemaju češljeve na prednjim nogama. Ženke nemaju neke specifične karakteristične oznake, samim tim identifikacija ženki nije laka kao identifikacija mužjaka.

BIOLOGIJA I EKOLOGIJA

U idealnim uslovima štetočina može imati 12-15 generacija u našim uslovima. Životni ciklus može trajati 10 do 30 dana. D.suzukii uglavnom prezimljava zimu u formi odraslih jedinki u zaštićenim sredinama. Ženke postaju aktivne nekoliko dana pre mužjaka kada su temperature iznad 10.C. Optimalne temperature za razviće su od 20 do 30.C. Na temperaturama preko 30.C mužjaci postaju sterilni. U povoljnim uslovima štetočina može biti aktivna cele godine. Ženke aktivno traže plodove biljaka domaćina koji sazrevaju. Poznata je kao štetočina voćnih plodova koji imaju tanku pokožicu. Nazubljenom legalicom zarežu pokožicu ploda i ispod pokožice polažu jaja. U plodovima u kojima su odložena jaja razvijaju se larve.  Vinska mušica ploda je pokretna štetočina koja se može lokalno širiti letom, ali na veće udaljenosti širi se trgovinom oštećenih plodova.

ŠTETE I SIMPTOMI OŠTEĆENJA

U Italiji je vinska mušica ploda uzrokovala štetu u vrednosti od preko 420.000 evra. U Španiji je u 2011. godini prvi put utvrđena šteta na jagodama, a na trešnjama, na nekim mestima i na pojedinim varijetetima trešnje, zabeležena je i 100% šteta. U Francuskoj je ova štetočina na jagodama zabeležena prvi put 2010. godine, a već naredne, 2011. godine, zabeležene šteta na jagodama iznosile su od 50 do 100%.

Ova štetočina može pričinjavati prilično velike štete na voću neposredno pre berbe, ali i nakon toga. Nakon odlaganja jaja neposredno ispod pokožice ploda, bele larve se kreću u dubinu ploda čime razaraju njegovu unutrašnjost. Plodovi postaju mekani i gube na tržišnoj vrednosti. Vrlo brzo oštećeni plodovi propadaju na mestu gde se larve hrane. Na oštećene plodove naknadno se nasele i različiti sekundarni paraziti (gljive i bakterije), koji prouzrokuju razne truleži.

Bilten "Za našu zemlju", broj 70, oktobar 2018.