Proizvodnja soje u 2018. godini i njene specifičnosti

Stručna podrška: dipl.inž. Aleksandar Davidov, savetodavac, PSS Novi Sad

Povoljni uslovi za proizvodnju soje u 2018.godini, doneli su sa sobom očekivane rekordne prinose ove biljne vrste u najznačajnijem rejonu gajenja, u Južno- bačkom okrugu, u kom se, u zavisnosti od godine, poseje i proizvede oko ili preko 50% ukupne proizvodnje soje u AP Vojvodini.

Očekivanja o rekordnim prinosima su rasla sa odmakom vegetacione sezone i činilo se da su problemi koji su vladali tokom setve (suvo i izrazito toplo vreme i zemljište) i kasnije nejednako nicanje, prevaziđeni i da neće značajnije uticati na prinos i da će ova godina ostati upamćena po rekordnim prinosima soje.

Kako to uvek i u životu biva, postoji i naličje dešavanja. Povoljni uslovi za gajenje soje nisu bili samo njena privilegija. Oni su sa sobom doneli i značajno ograničenje visine ostvarenih prinosa ispoljavanjem uticaja različitih prouzrokovača oboljenja soje, koji su skraćivali dužinu vegetacije, prisilno je prekidali i značajno uticali na visinu i kvalitet prinosa.

Priliku da se napiše koji redak sa agrotehničkog aspekta o naličju dešavanja sa sojom u 2018. godini, isprovociralo je oboljenje koje se našlo na naličju, naizgled povoljnih uslova godine za proizvodnju soje, i čini se da tokom vremena uzima sve više maha. Indikovane štete su posledica promena vezanih za klimatska pomeranja bitnih za biljnu proizvodnju kao i promena u kvalitetu zemljišta prvenstveno misleći na njegovu biogenost koja je indikator zdravlja i načina upravljanja zemljištem kao neobnovljivim resursom.

Ugljenasta trulež korena i stabla soje je bolest na koju se ukazuje, prouzrokuje patogen Macrophomina phaseolina (Tassi) Goid koja je uzročnik bolesti kod više od 500 biljnih vrsta. Poslednjih godina (pa i decenija), ovaj patogen sve više skreće pažnju na sebe pojavom izvesnih, značajnih i mogućiih većih šteta naročitu u periodu pred nama. Patogen napada soju, pasulj, suncokret, sirak, kukuruz, pamuk, šećernu repu, kikiriki i dr. Rasprostranjena je na soji u Severnoj i Južnoj Americi, u Australiji, Aziji, Evropi i Africi. U SAD-u je rasprostranjena u državama Missouri, Mississippi, Alabama, Illinois i Indijana.

U Indiji se bolest javljala u manjem intenzitetu na soji do 2004. godine, od kada postaje ozbiljan problem na usevu soje, pre svega zbog izmenjenih vremenskih uslova, posebno zbog dužeg sušnog perioda tokom perioda rasta soje. Ovo je gljivica koja prvenstveno naseljava zemljište ali se takođe prenosi i semenom mnogih gajenih biljnih vrsta, uključujući i soju.

Na početku gajenja soje u svetu, nije bilo značajnijih pojava bolesti. Sa bržom ekspanzijom i kontinuiranom kultivacijom zemljišta u kombinaciji sa izmenjenim klimatskim uslovima, došlo je do pojave određenog broja novih bolesti na soji u različitim regionima gajenja soje sveta. U svetu je opisano više od 100 patogena soje, a smatra se da oko 35 mogu prouzrokovati oštećenja iznad ekonomskog praga štetnosti. Najznačajnije i najštetnije su mikoze, a zatim bakterioze i viroze. Jedna od najznačajnijih parazita soje je i fitopatogena gljiva Macrophomina phaseolina, prouzrokovač ugljenaste truleži korena i stabla soje i drugih biljaka. Prema literaturnim podacima, štete koje nastaju od prouzrokovača ove bolesti na svetskom nivou iznose preko 10 miliona tona soje.

Soja je važan domaćin gljivice Macrophomina phaseolina, i ona napada biljke od nicanja do završetka vegetacije. Štete na soji su različite i zavise od vremena infekcije i uslova nakon infekcije. Smanjenje prinosa soje zavisi od broja obolelih biljaka kao i od faze razvoja u kojoj se biljka nalazila u periodu infekcije. Ukoliko je infekcija nastupila pre cvetanja, svaka inficirana biljka je izgubljena za prinos, dok biljke koje su inficirane u fazi formiranja mahuna ili u fazi nalivanja zrna daju manji prinos za 30-50 %. Smanjenje prinosa zavisi od klimatskog područja, a može zavisiti i od tipa i kvaliteta zemljišta.

Ove godine se pretpostavlja da se to i desilo, jer su ravnopravno bili zastupljeni svi momenti inficiranja biljaka soje u svim razvojnim fazama. Tako je dobijeno naličje očekivanja u godini koja je površno gledajući, trebala da bude vrhunska po ostvarenim prinosima. Umesto optimuma, ove godine, imali smo maksimum uslova za gajenje soje, što je praktično rezultovalo značajnim smanjenjem prinosa i donekle razočaranjem proizvođača.

Patogen opstaje u zemljištu uglavnom kao mikrosclerocija sposobna da klija u više navrata tokom sezone razvoja useva i sposobna je da inficira soju u bilo kojoj fazi rasta ali najčešće zarazu vrši nakon faze cvetanja.

Gljiva proizvodeći mikrosklerociju u korenu i sprovodnim tkivima biljaka domaćina, u ovom slučaju soje, omogućuje sebi preživljavanje u zemljištu 2-15 godina delujući kao primarni izvor inokuluma. Nakon žetve zaraženih useva, mikrosklerocije se  nalaze u žetvenim ostacima useva i nakon njihovog razlaganja prelaze u zemljište. U zemljištu se uglavnom nalaze na dubini od 0-20 cm. U nepovoljnim uslovima, kao što su nizak sadržaj hranljivih materija i temperature iznad 30C, opstaju do 3 godine. Inficirani žetveni ostaci soje su jedan od glavnih izvora inokuluma M. phaseolina za infekciju ponika u proleće.

U našim uslovima ugljenasta trulež korena i stabla se najčešće javlja u drugom delu vegetacije kada infekcija nastaje na korenu. Nakon toga dolazi do širenja na prizemni deo stabla, bočne grane, a u povoljnim uslovima zahvata i veći deo biljke. Kao posledica prisustva mikrosklerocija u sprovodnim sudovima i nekrozi biljnog tkiva korena, listovi na obolelim biljkama venu, ne opadaju nego ostaju da vise. Viseći listovi su karakteristični za ugljenastu trulež.

Ukoliko se radi o infekciji klijanaca i uslovima toplog i suvog proleća, klijanci se suše i propadaju, međutim ako dođe do pojave vlažnijeg i prohladnog vremena nakon infekcije, klijanci prežive ali ostaju zaraženi i kasnije kada nastanu stresni uslovi, obično vezani za sušni period i visoke temperature, dolazi do ispoljavanja simptoma infekcije i početka uočavanja štete na usevu. Gljiva se prenosi i semenom kod mnogih gajenih biljnih vrsta uključujući i soju.

Klijanci mogu biti zaraženi u godinama kada su zemljišta suva i kada vladaju visoke temperature 2-3 nedelje. Gljivica može penetrirati mahune i kolonizovati seme soje i bez stvaranja simptoma, ispoljavajući kasnije simptome formiranih mikrosklerocija u asimptomatskim semenkama kada nastanu povoljni uslovi za klijanje semena. Ponekad se mikroklerocije razvijaju u pukotinama na semenoj opni soje. Poznato je da može preživeti do 3 godine u fazi micelije u asimptomatskim semenima ili kao mikrosklerocija u simptomatskim semenima.

Klijanje mikroklerocija na poljima pod sojom je favorizovano suvim zemljištem, visokim odnosom C:N u zemljištu, rastresitom strukturom zemljišta laganog mehaničkog sastava i nešto više koncentracije kiseonika > 16%.

Ovi faktori utiču na stopu difuzije kiseonika u zemljištu kao i na ravnotežu nutrijenata u njemu u smislu poremećaja odnosa C i N i mogu usloviti prekid mirovanja i podstaći klijanje zemljišnih patogenih spora ovog mikroorganizma favorizujući ga na račun drugih zemljišnih mikroorganizama.

U stadijumu cvetanja, zaražene biljke pokazuju simptome u obliku nekrotičnih lezija na stablu, bočnim granama i lisnim peteljkama. Sa peteljki, gljivica se širi na mahune i zaražava zrna. Teško zaražene biljke preuranjeno umiru verovatno usled proizvodnje gljivičnih toksina, npr. Fazolina botriodiplodije i začepljenja sprovodnih sudova biljke domaćina. Kasnije bolest rezultira slabim razvojem semena u mahuni, smanjuje veličinu semena, što konačno dovodi do gubitka prinosa.

Zastupljenost mikrosklerocija nakon uginuća biljaka je najveća u korenu, manje su zastupljene u donjoj polovini stabljika, a najmanje u gornjem delu.

Ispoljavanje simptoma visokog nivoa korenske infekcije može nastati pre reproduktivnog razvoja, cvetanja, ukoliko je u ranoj fazi rasta soje prevladalo toplo i suvo vreme. Vidljivi simptomi bolesti u polju su najočigledniji u uslovima koji smanjuju vigor biljaka, kao što je loša plodnost zemljišta, veliki broj biljaka, visoki sklopovi, nizak sadržaj vlažnosti zemljišta, visoke vazdušne temperature i postojanje povreda korena.

Zemljišta sa visokim sadržajem organske materije, povoljnih vodnih, vazdušnih i toplotnih režima, mogu bitno uticati na prihvatljivu brojnost patogena. Visoka mikrobiotička aktivnost zemljišta je jedan od puteva uspostavljanja biogene ravnoteže i optimalnih uslova za rast i razvoj useva soje bez bojazni da će doći do ozbiljnog narušavanja visine i kvaliteta prinosa.

                                                  Pamukova sovica

Samo postojanje i ekspanzija ovog patogena je posledica promenjenih klimatskih uslova ali i indikator uticaja moderne poljoprivrede na zemljište, a preko njega na ukupnu poljoprivrednu proizvodnju. Visoki prinosi, odsustvo redovne obrade, paljenje žetvenih ostataka, bitno smanjen procenat humusa, radne mašine velikih radnih brzina, odsustvo dovoljnih količina stajskog đubriva, izražena hemizacija u poljoprivredi su praktično doveli do favorizacije patogena i njegovo iznošenje sa bioloških margina u centralno mesto problema proizvodnje soje, a i drugih biljnih vrsta u okviru moderne poljoprivrede (šećerna repa i suncokret).

Nekada je za predeo Vojvodine simbol bila masna crna zemlja, a sada je to sivi pokrivač, sve bliži boji peska, a i njenoj strukturi.

Mere kontrole

Obzirom da Macrophomina phaseolina u jačem intenzitetu napada biljke slabije vitalnosti, opasnost od infekcije može se znatno smanjiti ukoliko se usev soje razvija u što je približnije optimalnim uslovima. Integracijom različitih agrotehničkih rešenja može se obezbediti efikasno upravljanje bolešću.

Preventivne agrotehničke mere mera uključuju:

• setvu zdravog i prethodno dezinfikovanog semena u optimalnom roku

• izbalansiranu ishranu na osnovu agrohemijske analize zemljišta

• navodnjavanje useva u sušnim godinama (ovo je najefikasnija mera u suzbijanju ugljenaste truleži pod uslovom da se radi o zemljištima visoke biogenosti)

• optimalan sklop ali i hranidbeni prostor biljke soje (prevelika gustina useva u sušnim i toplijim godinama povećava intenzitet zaraze)

• rana setva takođe pospešuje intenzitet zaraze

• pravilna plodosmena (u proizvodnji sa usevima koji nisu domaćini ove gljivice u trajanju od 2-3 godine smatra se neophodnom za smanjenje nivoa infekcije M. phaseolina u jako inficiranim poljima. U tom slučaju se preporučuje jednogodišnja smena useva soje sa kukuruzom i sirkom u našim uslovima kao način za održavanje mikrosklerotskih populacija na prihvatljivom nivou (15 mikrosklerotija po gramu zemljišta) u odnosu na usev soje

• agrotehnička praksa obrade zemljišta utiče na raspodelu i veličinu biljnih ostataka ostavljenih na površini zemljišta, što zauzvrat utiče na raznolikost i gustinu patogenih i saprofitskih gljiva sistem obrade zemljišta prilagoditi svakoj parceli.

Pored ugljenaste truleži korena i stable na soji, ove godine uočene su, u značajnom procentu, i druge bolesti soje poput Sclerotinia sclerotiorum i Phommopsis complex-a, dok je na kasnim setvama soje kao i postrnim usevima, došlo do pojave Pamukove sovice (Helicoverpa armigera) u većoj brojnosti, koja je uzela danak u delu prinosa.

Proizvođači koji žele da se i dalje bave poljoprivredom, a i njihova deca nakon njih, proizvodeći puno, a vraćajući malo ili ništa, neće moći da opstanu. Klimatske promene i ubrzani tehnološki razvoj, dovode prirodne resurse na ivicu izdržljivosti gurajući ih izvan ravnotežne tačke. Pritisak moderne poljoprivrede na životnu sredinu postaje prevelik i postoji izvesnost da će priroda morati da brani svoj opstanak. Braniće se tako što će favorizovati organizme sa margina zastupljenosti u prirodnom okruženju. O njima ćemo malo ili nedovoljno znati ali će oni izazvani delovanjem čoveka imati razarajuće dejstvo po čovekov interes odnosno ukupnu poljoprivrednu proizvodnju. Gradite štale, gajite stoku, nabavljajte prikolice za rasturanje stajnjaka, zaoravajte žetvene ostatke, ne palite ih, optimizujte pogonsku snagu spram svog gazdinstva, volite zemlju ... ostalo će doći samo po sebi jer ono što nam se dešava je posledica prethodnih činjenja. Sada je vreme za prethodna činjenja.

Navodi koji su izneti u tekstu preuzeti su iz : Preglednog rada: „Biology, Epidemiology and Management of the Pathogenic Fungus Macrophomina phaseolina (Tassi) Goid with Special Reference to Charcoal Rot of Soybean (Glycine max (L.) Merrill)“, autora Girish K. Gupta, Sushil K. Sharma and Rajkumar Ramteke Directorate of Soybean Research, Indore, Madhya Pradesh, India objavljenog 2012 u časopisu Jurnal of Phytopathology, zatim Master rada Gordane Pogančev na temu: „Parametri oksidativnog stresa i osetljivosti genotipova soje u uslovima različitih tipova veštačkih inokulacija sa Macrophomina phaseolina(Tassi) Goid.“ ,zatim Meier et al., 1974)., (Aćimović 1988). Smith i Wyllie, 1999; Vidić i sar., 2008, Gorana Pogančev 2015.) , Dhingra i Sinclair 1977; Lodha et al., 1986; Diourte et al. 1995), (Sakena 1980; Craig 1992), (Ramezani i sar., 2007), (Olaia i Abavi 1993).. kao i prezentacije prof. dr. Vere Stojšin i doc dr Dragane Budakov na temu: „Trulež korena šećerne repe u Vojvodini“, iznete na 50. Savetovanju agronoma i poljoprivrednika Srbije. Svi autori i informacije koje su prezentovane, upozoravaju nas na ozbiljno razmatranje mogućeg scenarija da će se ova bolest znatnije i značajnije širiti na našem području.

Bilten "Za našu zemlju", broj 70, oktobar 2018.