INTERVJU RADIVOJ NADLAČKI

Danas razgovaramo sa Radivojem Nadlačkim, direktorom ZZ Gospođinci iz Gospođinaca, savetnikom Ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srbije, agronomom i poljoprivrednim proizvođačem.

Završili ste Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu, smer ratarsko povrtarski, i kao veoma mladi, postali direktor zadruge u Gospođincima, na kojoj poziciji ste već deset godina. Ispričajte nam nešto više o tome.

Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu, smer ratarsko-povrtarski, završio sam 2001. godine, a već u februaru 2004. godine sam postao direktor Zemljoradničke Zadruge „Gospođinci“ Gospođinci. Zadruga je osnovana 1993. godine na inicijativu 27 zadrugara osnivača, a 2003. godine je ušla u projekat norveške razvojne organizacije „Jaeren Produktutvikling“ i upravo je taj projekat bio prekretnica u razvoju zadruge. Do tada su posao direktora obavljali zadrugari, volonterski, i onda je norveški partner zahtevao da se zaposli stručno lice. Zadrugari, vrsni i dobri poljoprivrednici iz Gospođinaca, tada su mi ukazali čast i poverenje kao mladom agronomu i članu zadruge, i izabrali me za direktora. Svi smo tada bili svesni da je zadruga mlada, baš kao i ja, i prosto smo nekako zajedno sazrevali, rasli i razvijali se.

Vaša zadruga dugo radi i okuplja proizvođače, najviše povrtare i uspešno se bori na tržištu. Recite nam nešto više o kooperantima zadruge, načinu organizovanja, vašoj upravljačkoj strukturi, površinama, saradnicima, zaposlenima?

Zadruga trenutno ima 101 zadrugara i još oko 50-60 poljoprivrednika koji nisu članovi, a koji posluju i sarađuju sa zadrugom kao kooperanti. Zadrugari se bave uglavnom ratarskom, a u vrlo velikom delu i povrtarskom proizvodnjom. U proizvodnji povrća dominira proizvodnja paprike i crnog luka, a u poslednje vreme i proizvodnja krastavaca kornišona, mrkve i krompira. Manji deo zadrugara se bavi i stočarstvom, odnosno proizvodnjom mleka Svi članovi zadruge čine Skupštinu zadruge koja je vrhovni organ. Skupština zadruge, na mandatni period od 5 godina bira 7 članova Upravnog odbora i 3 člana Nadzornog odbora. Upravni odbor je izvršni organ i zajedno sa direktorom sprovodi odluke Skupštine i rukovodi poslovnom politikom zadruge. Nadzorni odbor kontroliše rad direktora i upravnog odbora. Zadruga nema sopstvene površine poljoprivrednog zemljišta već je servis zadrugarima i kooperantima u nekoliko domena: nabavka repromaterijala za poljoprivrednu proizvodnju, bazični savetodavni servis, prodaja poljoprivrednih proizvoda zadrugara ali isto tako, zadruga je vrlo značajan činilac u društvenom i kulturnom životu sela, jer kroz donatorstva, pomaže rad nevladinih organizacija u selu (aktiv žena, kulturno-umetničko društvo, sportska udruženja, ekološko društvo, društvo penzionera, osnovna škola i dr.). Zadruga ima 7 stalno zaposlenih (direktor, knjigovođa, inženjer zaštite bilja-savetodavac, rukovodilac kooperacije, rukovodilac silosa i dva prodavca u poljoprivrednoj apoteci) i jednog radnika na određeno vreme.

Poljoprivrednici se upravo i udružuju da bi ostvarili bolji položaj na tržištu ali to danas nije dovoljno. Potrebno je dalje horizontalno poslovno povezivanje zadruga i poljoprivrednih preduzeća, i iz tog razloga je 2012. godine zadruga pristupila i Asocijaciji „Vojvodina Agrar“ gde se dalje udruženi borimo za svoje mesto pod Suncem na sve zahtevnijem tržištu Republike Srbije.

Da li Vaši zadrugari, kooperanti primenjuju savete struke, i koliko se u oblasti povrtarske proizvodnje primenjuju principi sledljivosti u poljoprivredi?

Prvi i osnovni uslov bilo kakvog napretka u poljoprivredi je znanje i informacija. Nauka u poljoprivredi vrlo brzo ide napred i svi mi agronomi moramo konstantno da unapređujemo svoje znanje da bismo mogli opstati i kvalitetno raditi posao koji smo odabrali i za koji smo se školovali. U suštini kada pogledam iz ove perspektive, Poljoprivredni fakultet mi dođe kao osnov i baza za sve ono što sam naučio nakon fakulteta kroz svoj rad. Mi smo to u zadruzi prepoznali od početka i organizovali smo se tako da našim proizvođačima pružamo bazični servis iz oblasti tehnologije proizvodnje i zaštite bilja. Nadalje, uspešno sarađujemo sa PSS Novi Sad, sa brojnim privatnim savetodavcima i stručnjacima, fakultetima ali i u okviru Asocijacije „Vojvodina Agrar“ gde razmenjujemo iskustva. Unapređenje znanja poljoprivrednika, njihova infomisanost o novim tehnologijama ali i o dostupnim vrstama podsticaja, je preduslov za opstanak i razvoj njihovih poljoprivrednih gazdinstava. U okviru zadruge se konstatno trudimo da pratimo, naročito povrtarsku proizvodnju svojih zadrugara i kooperanata, da primenjujemo principe integralne zaštite bilja (mere preventive, praćenja štetnih insekata i uslova za razvoj bolesti) i da tretmane pesticidima obavljamo isključivo kada za tim postoji opravdana potreba. Pošto sve više povrća završava u izvozu, ali i na domaćem tržištu su zahtevi kupaca sve rigorozniji, primenjujemo samo dozvoljene pesticide i strogo se vodi računa o karencama. Naša misao vodilja je uvek bila da ono što ne bismo izneli na trpezu našoj deci, ne bismo ponudili ni tuđoj. Naravno, tu imamo još mnogo posla i rada da bi kompletnu proizvodnju preveli u sistem kontrolisane proizvodnje gde se mogu dokumentovati principi sledljivosti.

Prošle godine je konačno donet i novi Zakon o zadrugama. Koji je pozitivan efekat Zakona već vidljiv u praksi? Šta je to što eventualno treba promeniti, a da je od vitalnog značaja za uspešan rad zadruga, uključujući naravno i Vašu?

Vrlo često se svi pozivamo na Zakon o zadrugama... u nekim skandinavskim zemljama čak i ne postoji poseban zakon koji reguliše kooperative, a skoro celokupna poljoprivreda je zasnovana na kooperativnom principu. Mišljenja sam da Zakon o zadrugama, samostalno, ne može ni unaprediti ni unazaditi zadrugarstvo. Zakon o zadrugama treba da se izdigne iznad negativnosti iz prošlosti i da pruži okvir za stvaranje modernih kooperativa po evropskim iskustvima. Prvenstveno je potrebno da proizvođači zadrugu ne posmatraju kao relikt prošlosti, sa svim negativnim strvarima koji se uz to vezuju, već kao oruđe za opstanak, naročito, malih i srednjih poljoprivrednih gazdinstava. Osnov udruživanja treba da bude ekonomski interes, a zemljoradničke zadruge su jedna od mogućnosti za udruživanje. Ali isto tako Vlada Republike Srbije treba da prepozna značaj udruživanja poljoprivrednika i da taj proces adekvatno podstakne. Zašto kažem Vlada? Zato što se problemu udruživanja mora posvetiti, multidisciplinarno, nekoliko ministarstava - na primer Ministarstvo finansija kroz poreske olakšice, Ministarstvo poljoprivrede, Ministarstvo privrede, Ministarstvo za rad i socijalna pitanja... jedino na taj način možemo očekivati napredak u ovom sektoru.

Dugo godina ste uključeni u rad Ministarstva poljoprivrede. Koja su bila Vaša zaduženja i Vaša iskustva u radu?

Indirektno, kao predstavnik zadruge i predstavnik povrtara sam uključen u rad Ministarstva poljoprivrede od 2004. godine. Direktno sam bio angažovan u radu ovog Ministartva u periodu od 2008. do 2011. godine. Radio sam tada kao konsultant u Sektoru za ruralni razvoj i učestvovao u radu tog sektora, učestvovao u izradi IPARD I programa i Nacionalnog programa ruralnog razvoja 2011-2013. Satisfakciju za svoj radu u Ministartvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede vidim i danas kada o tom periodu i o merama koje smo sprovodili - naročito u domenu ruralnog razvoja, pozitivno mišljenje daje većina poljoprivrednika sa kojima sam u kontaktu. Posle promena u strukturi Ministarstva, 2011. godine, nastavio sam rad u zadruzi i na sopstvenom posedu. Rad i napori koje smo kolege iz Sektora za ruralni razvoj i ja ostvarili u Ministarstvu, prepoznat je i u kabinetu ministra Branislava Nedimovića, tako da je jedan broj saradnika ponovo u MPŠV. Meni je ministar ponudio poziciju njegovog posebnog savetnika i nadam se da sam njegovo poverenje opravdao i da ću ga opravdati i u narednom periodu. Ako uspem da dam doprinos razvoju poljoprivrede i sela, barem i u malom, biću zadovoljan. Sektor poljoprivrede ima mnogo problema i onih nasleđenih iz prethodnog perioda ali i onih trenutnih, a uz sve to je u procesu prilagođavanja agrarnoj i ruralnoj politici EU, tako da posao koji stoji preda mnom i pred mojim kolegama nije nimalo lak. MPŠV je odgovorno za tri pregovaračka poglavlja: Poglavlje 11: Poljoprivreda i ruralni razvoj; Poglavlje 12: Bezbednost hrane, veterinarska i fitosanitarna pitanja; Poglavlje 13: Ribarstvo; Mada su to „samo“ tri poglavlja, ona obuhvataju preko 40% svih pravnih akata EU. U poljoprivredi nas čeka dug i mukotrpan proces prilagođavanja politici EU. Proces usklađivanja sa politikama EU imaće značajne pozitivne efekte na poljoprivredu Srbije kao što su usklađivanje podsticajnih šema i mogućnosti korišćenja predpristupnih fondova EU, a kasnije i značajnih fondova EU za poljoprivredu i ruralni razvoj, kao i dostizanje visokih standarda u domenu bezbednosti hrane i principa sledljivosti što osigurava zdravstveno bezbednu hranu za stanovništvo i za izvoz.

Ali Srbija ne treba samo slepo da prepisuje regulative EU. Pravilima EU daju se okvir i granice, a mi treba da poradimo na tome da uvažimo sve specifičnosti poljoprivrede Republike Srbije kao i našu tradiciju i kulturno-istorijsko nasleđe i da, pored toga što postajemo članica EU, ostanemo i svoji. Upravo iskustva Austrije, Slovenije, Poljske, govore u prilog tome da je to moguće.

Danas ste savetnik ministra poljoprivrede.  Šta je ono što ste kao savetnik uspeli da realizujete i implementirate u praktičnu primenu u procesu poljoprivredne proizvodnje?

U Ministarstvu radimo kao tim. Kada smo počeli u avgustu 2016., bili smo jako daleko od korišćenja IPARD-a, sa blokirajućim nalazima revizije EU, sa brojnim poteškoćama u radu. Urađene su izmene i dopune Zakona o poljoprivredi i ruralnom razvoju kao i Zakona o podsticajima; stvoren je pravni osnov za korišćenje IPARD sredstava ali su uvedene i neke nove mere koje se do sada nisu sprovodile, kao što je mera za mlade poljoprivrednike i recimo mera gde se podsticaji dobijaju i za ona grla krava koje nisu umatičene (cilj je sačuvati sve krave zbog proizvodnje teladi), uspostavljena je nacionalna referentna laboratorija, sprečena mogućnost da strani državljani kupuju poljoprivredno zemljište u Srbiji, stvorena mogućnost za preradu proizvoda animalnog porekla na poljoprivrednim gazdinstvima (kroz pojednostavljenje procedura i standarda koja ta gazdinstva treba da ispune) i mnogo toga još. To su sve problemi o kojima se priča godinama, a ovaj sastav Ministarstva je to uspeo da uradi za nepune dve godine svog mandata. Znam, reći ćete da ima još mnogo problema. I ima ih naravno, ali se oni jedan po jedan rešavaju. Opet napominjem, zajedno sa saradnicima činim kockicu u mozaiku  Ministarstva i delim dobre rezultate.

Koje je Vaše viđenje primene IPARD programa? Koliko su naši poljoprivrednici spremni da isti i realizuju?

O IPARD-u se priča od 2007-2008. godine, svi su obećavali „sad će samo što nije“...“još šest meseci“... ali sada  je IPARD postao i realnost. Ispunjeni su svi uslovi i započeto je sa prvim konkursima. Tokom leta idemo sa drugim krugom konkursa i tako dok ne utrošimo ta sredstva. IPARD donosi i brojne promene kojih su mnogi postali svesni kad je on konačno zaživeo, bez obzira što se o IPARD-u priča već desetak godina. EU daje značajna bespovratna sredstva za ruralni razvoj u Republici Srbiji i najgora stvar koju možemo da uradimo je da ih ne iskoristimo, a stalno kukamo kako nam nedostaje sredstava. Procedure su, istina, dosta komplikovanije, ali iskustva svih zemalja koje su ta sredstva koristila do sada, govore da nisu neostvarive i da se ta sredstva mogu uspešno iskoristiti (iskustva Mađarske, Slovenije, Poljske). IPARD je na neki način škola i za poljoprivrednike ali i za državnu administraciju za korišćenje značajno većih fondova kada Srbija postane članica EU.

Pored IPARD-a paralelno će se sprovoditi i Nacionalni program ruralnog razvoja i na taj način niko neće biti oštećen. Svi oni koji ne mogu da koriste sredstva iz IPARD-a koristiće sredstva iz nacionalnog budžeta i obrnuto. IPARD je kod nas na samom početku. Kako vreme odmiče i korišćenje IPARD-a će biti bolje. Potajno gajim nadu da će Srbija biti lider u regionu i da će iskorišćenost tih sredstava biti rekordna.

Više puta se razgovaralo na temu Nacionalne agrarne politike i ista je i doneta. Kada će se i primeniti i koje su otežavajuće okolnosti za njenu realizaciju?

Srbija je još 2014. godine donela Strategiju razvoja poljoprivrede i ruralnog razvoja 2014 - 2024. koju je nakon godinu dana od njenog usvajanja, trebalo da proprate dva planska dokumenta - Nacionalni program poljoprivrede i Nacionalni program ruralnog razvoja. Iz različitih razloga ovi planski dokumenti nisu bili usvojeni iako smo se mi u Ministarstvu njima bavili, i oba pripremili. Krajem prošle godine je usvojen Nacionalni program poljoprivrede 2018-2020., a u proceduri usvajanja je i Nacionalni program ruralnog razvoja 2018-2020., koji će biti usvojen u najskorije vreme. Ta dva planska dokumenta daju pregled politika koje će MPŠV sprovoditi do kraja 2020. godine i na taj način daje poljoprivrednicima preko potrebnu predvidivost politike. Zašto baš do 2020. godine? Zato što se tada završava sedmogodišnji programski period EU i sledeći se odnosi na period 2021-2028. MPŠV će već tokom ove godine započeti sa izradom novih planskih dokumenata za sedmogodišnji period, tj 2021-2028: IPARD III program, Nacionalni program za poljoprivredu 2021-2028 i Nacionalni program ruralnog razvoja 2021-2028. Time ćemo postići nešto što je do sada bila i najveća mana politika u oblastima poljoprivrede i razvoja sela: predvidljivost, konzistentnost, koherentnost i stabilnost, kako bi poljoprivrednici znali šta ih to očekuje u narednom sedmogodišnjem periodu i da na osnovu toga mogu da planiraju svoje aktivnosti.

Šta je sa politikom ruralnog razvoja?

Zakonom o Vladi i ministarstvima, ruralni razvoj je postavljen u ingerenciju MPŠV. Ruralni razvoj je mnogo širi pojam od same poljoprivrede. Poljoprivreda je osnovna ekonomska aktivnost na selu i sa tog aspekta je i njen veliki značaj u politici ruralnog razvoja, pogotovu što je to i osnovna delatnost najvećeg dela stanovništva u seoskim područjima. Ali da bi sela opstala, da bi se razvijala, da bi mladi ostajali da žive i rade na selu, da bi žene na selu imale adekvatan i ravnopravan položaj i da bi život na selu, po pitanju uslova bio barem približan životu u gradu, apsolutno nije dovoljno samo angažovanje MPŠV. Potreban je multisektorski pristup razvoju sela putem razvoja infrastrukture, poboljšanja zdravstvene i socijalne zaštite, poboljšanja prisutnosti i kvaliteta telekomunikacionih servisa, očuvanja malih seoskih škola, dopunskog formalnog i neformalnog obrazovanja odraslih itd. Mi u MPŠV ćemo se potruditi da u domenu naših poslova, maksimalno poboljšamo položaj ljudi na selu, ne samo ekonomski već i u svim drugim aspektima upravo putem kreiranja adekvatnog sistema podsticaja.

Često ste spominjali da država treba da, pre svega, pomogne mladima koji već rade na selu i ostaju u poljoprivredi. Šta je urađeno ili se radi na unapređenju života i rada u našim selima?

Odlazak mladih sa sela je trend u celom svetu, čak i u zemljama sa najvećim nivoom subvencija (Norveška, Švajcarska i Japan) i taj proces se teško može zaustaviti. Ono šta možemo je da izgradimo takav sistem, kao što sam već pomenuo, kroz multisektorski pristup cele Vlade, da se što manji broj mladih na selu odluči na migracije ka urbanim centrima ili, još gore, prema inostranstvu. Odlazak mladih, a naročito žena, sa sela je nenadoknadiv gubitak za selo.

Mi smo u MPŠV kreirali posebnu meru za mlade poljoprivrednike u cilju da dodatno pomognemo onima koji započinju svoje bavljenje poljoprivredom i ovo će biti druga godina da sprovodimo ovu meru. Interesovanje mladih je vrlo veliko i ova mera je naišla na pozitivan prijem kod naroda. Takođe je uspostavljena saradnja sa nekoliko udruženja mladih poljoprivrednika, sa savezima studenata poljoprivrednih fakulteta, kako bi što bolje kreirali dalje politike vezane za ovu problematiku.

Takođe, u konkursima za korišćenje IPARD sredstava, mladi poljoprivrednici dobijaju dodatne bodove, žene nosioci poljoprivrednih gazdinstava kao i oni koji su članovi zemljoradničkih zadruga.

Digitalizacija je stigla, a mi danas imamo puno parcela na kojima se ne sprovode ni osnovna agronomska pravila, nemamo precizne informacije koje su tačne površine pod biljnim vrstama u zemlji, kako bi mogli praviti prave bilanse. Kako vi vidite ovu situaciju?

Stanje u poljoprivredi u Republici Srbiji je vrlo različito u zavisnosti od brojnih faktora: geografskog položaja, razvijenosti regiona, politika ruralnog razvoja koju sprovode lokalne samouprave, tradicije, prirodnih uslova (zemljišta, nagiba, nadmorske visine...) itd. Imamo slučaj da se na nekim poljoprivrednim gazdinstvima primenjuju savremene metode agrotehnike i da se postižu vrhunski prinosi, značajno iznad prinosa u EU, na primer. A imamo slučajeve i vrlo ekstenzivne poljoprivredne proizvodnje, naročito u nerazvijenim i planinskim regionima. To je dodatna teškoća u kreiranju politike razvoja poljoprivrede i sela. Osnovni izazov za kreatore tih politika je upravo kako targetirati, u sistemu podsticaja, ona poljoprivredna gazdinstva kojima je pomoć države upravo i najpotrebnija. U poljoprivredi je značaj informacionih tehnologija i digitalizacije definitivno nemerljiv. Značajno se pomeraju granice efikasnosti, ekonomičnosti i produktivnosti poljoprivredne proizvodnje. A ono što je interesantno jetse to da je i sve veća zainteresovanost IT sektora za rad u oblasti poljoprivrede i unapređenje ovih tehnologija.

Kao što smo nakon drugog svetskog rata imali revoluciju u poljoprivredi kroz uvođenje novih sorti i hibrida, mehanizacije, pesticida, navodnjavanja, produktivnijih rasa domaćih životinja, sada smo svedoci nove revolucije u poljoprivredi koju nam donosi digitalizacija i informacione tehnologije. Ove tehnologije nam omogućavaju mnogo toga što do sada nismo mogli da pratimo,u realnom vremenu, kroz praćenje vlažnosti zemljišta, praćenje nivoa hraniva u zemljištu, praćenje meteroloških uslova na parceli, stanje useva, praćenje uslova za pojavu pojednih bolesti, GPS navigacija i brojni drugi servisi koji mogu značajno da smanje troškove, optimiziraju proizvodnju i samim tim povećaju produktivnost i profitabilnost proizvodnje.

Od ne manjeg značaja su i softveri koji poljoprivrednicima omugućavaju da vode knjige polja, da evidentiraju sve aktivnosti i troškove na poljoprivrednim gazdinstvima i da prate ekonomičnost svoje proizvodnje.

Povećati konkurentnost svog poljoprivrednog gazdintva može se na dva načina: unapređenjem kvaliteta poljoprivrednih proizvoda i snižavanjem troškova proizvodnje tj. povećanjem cenovne konkurentnosti proizvoda na tržištu. Digitalizacija u poljoprivredi nam upravo omogućava da istovremeno radimo na oba ova načina za povećanje konkurentnosti poljoprivredne proizvodnje.

Koji biste savet dali našim proizvođačima kako bi bili uspešni i “profitabilni”u ovoj godini?

U proizvodnu 2017/2018. godinu smo već „debelo“ zagazili i mada je blaga zima sa više padavina i popunjavanjem zemljišnih rezervi vlage izgledala kao prednost, već sada, sušni period u prolećnom delu, ostavlja negativne posledice kroz neujednačeno nicanje i smanjenje sklopa biljaka. Prosto se i kao poljoprivrednik nadam da nam se neće ponoviti proizvodna godina sa ekstremnim vremenskim uslovima kao 2017. godine.

Svedoci smo sve izraženije pojave ekstremnih vremenskih uslova, dolazi do promena klimatskih faktora i mislim da ćemo pri planiranju proizvodnje u narednim godinama morati da se mnogo ozbiljnije pozabavimo ovim problemom. Mnogo više pažnje ćemo morati da posvetimo održivom povećanju površina pod navodnjavanjem. Ali povećanje površina pod navodnjavanjem bez istovremenog razvoja stočarstva, primene stajnjaka, unošenja organske materije i adekvatnog plodoreda, može da donese i negativne efekte po kvalitet obradivog zemljišta, koje možda nećemo osetiti mi, ali buduće generacije hoće.

Moj predlog poljoprivrednicima, koji ću i sam primeniti na sopstvenom gazdinstvu, je sledeći: održivo povećanje površina pod navodnjavanjem, redovno osiguranje useva i domaćih životinja, uvažavanje stručnih saveta, prilagođavanje agrotehnike i plodoreda nastalim u novonastalim okolnostima ali i promena strukture useva na parcelama i uvođenje profitabilnijih biljnih vrsta kao što su voće, povrće, a sve u kombinaciji sa stočarstvom.

Bilten "Za našu zemlju", broj 65, mart 2018.