Organska proizvodnja Za bolju budućnost Srbije

Dipl.inž. Ljubica Vukićević, rukovodilac Stručne službe Victoria Logistic

Organska proizvodnja u Republici Srbiji u 2015. godini je zabeležila ukupan rast, kako površina uključenih u proizvodnju, tako i broja životinja i broja proizvođača. Proizvodnja se odvijala na ukupnoj površini od 15.298 ha (sa livadama i pašnjacima), uključujući površine koje su u statusu organske i one u periodu konverzije. U odnosu na 2014.godinu (9.547 ha) ukupne površine su povećane za 60%, dok su za 5 godina porasle za 261,3 %.

Procentulano učešće organske proizvodnje u ukupnim obradivim površinama u Srbiji je povećano na 0,44 %. Ukupno obradivo zemljište korišćeno za organsku proizvodnju u 2015. godini (bez livada i pašnjaka) je iznosilo 13.398 ha i predstavlja povećanje od 67,53% u odnosu na 2014.godinu kada su površine iznosile 7.998,5 ha.

Tako su, nakon mnogih godina provedenih na margini, organski proizvodi ušli na glavna tržišta i postali deo globalnog trenda u načinu života, zdravlja i u održivom razvoju. Za ovu grupu potrošača, organska hrana predstavlja način da obezbede zdrave prehrambene proizvode za sebe i svoje porodice, da podrže manje poljoprivrednike i da zaštite životnu sredinu.

Tražnja za organskim proizvodima je jedina koja je u svetu, a i u Srbiji, rasla i u periodu svetske ekonomske krize (od 2008.), a i danas nastavlja taj trend. Kako organsko tržište raste na globalnom nivou brže od rasta površina pod organskim poljoprivrednim zemljištem, organski proizvodi će imati sve veću vrednost. Domaće tržište organskih proizvoda je još uvek nedovoljno razvijeno i pored značajnih pomaka u poslednjih par godina.

U ovom momentu, najveću perspektivu za najbrže širenje organske proizvodnje ima brdsko -planinsko područje Srbije. Ono pruža najpovoljnije uslove za organsku poljoprivredu i u tom području se nalazi oko 62% poljoprivrednih površina naše zemlje. Zbog ogromne migracije stanovništva iz tih krajeva u gradove, te površine su ostale nezagađene konvencionalnom poljoprivredom. Veliki deo površina u brdsko-planinskom području ostao je van uticaja intenzivne poljoprivrede.

Poljoprivredna proizvodnja se odvija bez primene agrotehničkih mera (pre svega mineralnih đubriva i hemijskih sredstava), na malim parcelama sa raznovrsnim plodoredom, sopstvenim, uglavnom malim stočnim fondom i sopstvenom radnom snagom proizvođača.

Iskustva pokazuju da se na brdsko-planinskom zemljištu vrlo uspešno gaje: krompir, raž, ovas, sirak, korenasto povrće, voće i drugo. Na primer gajenje alternativnih žita je prilično zanemareno u našoj zemlji, a u svetu je potražnja za njima velika. U poslednje vreme posebno interesovanje je poraslo za uzgoj i preradu arhaičnih formi pšenica kao što su krupnik, belija, kamut, ali i drugih žita (kukuruz, ovas, ječam, proso, heljda), koja potiču iz organske poljoprivredne proizvodnje. Bez obzira na činjenicu da li su u prirodnoj formi ili u prerađenom obliku, žita i njihovi proizvodi na tržištu ostvaruju znatno veću cenu u odnosu na proizvode iz konvencionalne proizvodnje.

U brdsko-planinskom području nalaze se šumski ekosistemi u okviru kojih je zastupljena raznovrsna divlja voćna flora, lekovito i aromatično bilje i gljive. Plodove tih samoniklih voćaka ne treba samo brati i koristiti iz prirodnih populacija, već je potrebno izvršiti pripitomljavanje pojedinih voćnih vrsta, kako bi se asortiman gajenih biljaka obogatio biološki izuzetno vrednim plodovima. Tu se pre svega misli na: borovnicu (Vaccunuum myrtullus), šipurak (Rosa sp.), dren (Cornus mas), crnu zovu (Sambucus nugra), jarebiku (Sorbus aucuparua) i druge.

Organska proizvodnja lekovitog i aromatičnog bilja zajedno sa sakupljanjem samoniklog bilja i šumskih plodova, može da bude značajan pravac razvoja za mnoga mala porodična gazdinstva u brdsko-planinskim krajevima. U mnogim delovima tih regiona postoje značajne površine zemljišta, koje se nisu koristile dugi niz godina. Na ovakvim parcelama, kao i na tek razoranim planinskim livadama, postoje realne mogućnosti da organska proizvodnja započne već u prvoj godini sa skraćenim periodom konverzije. Pored toga, velike površine pod šumama i planinskim livadama, s brojnim vrstama lekovitog bilja i divljeg voća, prostiru se na pogodnim lokalitetima, koji su udaljeni od bilo kakvog izvora zagađenja. To je neophodan preduslov za sertifikaciju takvih područja pogodnih za sakupljanje proizvoda koji mogu dobiti oznaku organski. Da bi ona mogla nesmetano da se sprovodi, potrebno je da postoji stabilan i očuvan prirodni ekosistem u njenom okruženju.(Kovačević i sar., 2016.)

U Srbiji je do sada razvijena mala i fragmentirana proizvodnja organske hrane. Postoje dve vrste organskih proizvođača, samostalni i kooperanti. Samostalni proizvođači celokupnu proizvodnju i plasman organizuju sami. Pri tom neki proizvođači često razvijaju i dodatni tip proizvodnje (multifunkcionalna organska poljoprivreda), gde se visoko vrednoj hrani dodaje i određeni nepoljoprivredni proizvod ili usluga i to često kroz agroturizam. Kooperanti, kao drugi tip organskih proizvođača su daleko brojniji i uspešniji. Suština ove proizvodnje je da proizvođač bude u ugovornom odnosu sa nekom od kompanija, koje im otkupljuju celokupnu proizvodnju, za izvoz na strana tržišta, a istovremeno im obezbeđuju podršku: repromaterijal, edukaciju, sertifikaciju. Vertikalno povezivanje proizvođača sa izvoznicima i prerađivačima je jako preporučljivo, radi lakšeg plasmana proizvoda. Procenjuje se da se svega 1% organskih proizvoda proda na domaćem tržištu, a ostalih 99% se izvozi. (Oljača i sar., 2017.)

Organska poljoprivreda treba da doprinese optimalnom korišćenju prirodnih resursa, povećanju proizvodnje (na nivou lokalnih zajednica/regiona), a posebno sveukupnog poboljšanja statusa stanovništva u ruralnim oblastima. Ovaj način proizvodnje bi uticao na povećano ulaganje i ohrabrivanje ostanka stanovništva u manje razvijenim brdsko-planinskim regionima Srbije. U dugoročnom pogledu organska poljoprivreda bi doprinela smanjivanju razlika između bogatih i siromašnih delova zemlje, kao i ostvarivanju stabilnosti proizvodnje. U zdravstvenom pogledu povećava se svest potrošača o potrebi korišćenja organske hrane u poboljšanju zdravlja, naročito dece i drugih osetljivih grupa stanovništva. U ekološkom smislu realizacija ove ideje doprinosi održanju i povećanju biodiverziteta i poboljšanju kvaliteta zemljišta i voda. U socijalnom smislu organska poljoprivreda doprinosi većoj jednakosti među ljudima, smanjenju siromaštva i bržem održivom razvoju ruralnih oblasti. (Oljača i sar., 2017.)

Zelena ekonomija je sistem ekonomskih aktivnosti vezanih za proizvodnju, distribuciju i potrošnju roba i usluga koje donose dobrobit svim ljudima u dužem vremenskom periodu.

Prednosti usvajanja koncepta zelene ekonomije su (Lazić i Šeremešić, 2017):

• smanjenje zagađenja životne sredine,

• manja emisija ugljen-dioksida (CO2),

• korišćenje prirodnih resursa na efikasan način,

• poboljšanje kvaliteta života ljudi,

• očuvanje biodiverziteta,

• podržavanje socijalne jednakosti,

• realan ekonomski rast,

• smanjenje siromaštva,

• teži ka smanjenju pritisaka na životnu sredinu,

• utiče na otklanjanje negativnih ekoloških posledica i

• stvara nova (zelena) radna mesta

Na osnovu dosadašnjih iskustava u organskoj proizvodnji hrane, uz buduće edukacije proizvođača ali i potrošača, može se očekivati da njena proizvodnja dostigne čak 100.000 ha do 2040. godine.

Organska proizvodnja hrane u sinhronizaciji zelene ekonomije treba da postane značajan faktor u razvoju sela i poljoprivrede u Srbiji.

Bilten "Za našu zemlju", broj 61, januar 2018.