Imre Gortva

Imre Gortva, direktor i vlasnik preduzeća Agrocentrum iz Bečeja poljoprivredom i saradnjom sa proizvođačima bavi se preko 40 godina, i svoje preduzeće, koje se bavi organizacijom poljoprivredne proizvodnje sarađujući sa više od 300 kooperanata, uspešno vodi već 25 godina. Koja je tajna dugogodišnje saradnje koju imate sa svojim kooperantima i partnerima?

Moram da napomenem da sam svih ovih 25 odnosno 40 godina koliko se bavim poljoprivredom, bio dosledan u izvršavanju poslovnih zadataka. Po meni, to je najbitnija karakteristika koja obezbeđuje uspešnu i dugoročnu saradnju. Moji počeci su, kako volim da kažem, „iz brazde“, jer sam odrastao sa dedom i tatom u direktnoj poljoprivrednoj proizvodnji. To iskustvo mi je jako dragoceno, a i bilo je ključno pri izboru da se bavim poljoprivredom. Jednostavno, osetio sam kao da me zemlja štiti i naravno, da je treba voleti.

Danas su nove tehnologije i njihova primena, uz primenu standarda, važne i za proizvođače i organizatore proizvodnje. Kako Vi gledate na to?

Kao dobar učenik, gimnazijalac, student, naučio sam, i do danas zapamtio nekoliko latinskih izreka. Jedna od njih je i „Tempora munantur”- „Vremena se menjaju.” Upravo tako, u skladu sa vremenom, i mi moramo da se menjamo. Jer promenom tehnologija i pristupa zapravo čuvamo zemlju kao resurs ali i kao glavni izvor prihoda. Primenom novih tehnologija treba da čuvamo i prirodu u celini jer ona je izvor našeg bitisanja. Moji proizvođači, oni koji su dosledni i koji vole zemlju, koji je ne smatraju samo izvorom novca, već i izvorom lepih, kvalitetnih proizvoda, znaju za to. Držimo se pravila da ako voliš to što radiš, bez sumnje moraš biti i uspešan u tome.

U preduzeću imate i agronome. Jesu li dostupni Vašim kooperantima i koliko se njihovi saveti uvažavaju na terenu?

Naša stučna služba je sastavljena od dobrih, kvalitetnih ljudi koji su ujedno i visokoobrazovani službenici. I baš to kakvi smo mi, isto sprovodimo u delo na njivi i u organizaciji naše proizvodnje.

Imre, Vi ste jedan od prvih proizvođača koji je pre šest godina počeo da plaća pšenicu po kvalitetu. Zašto ste doneli tu odluku i kako se ista sprovodi danas?

Izgubili smo jednu trećinu proizvođača kada smo to uveli, jer su oni tu našu odluku smatrali “terorom”. Tako je počelo. Oni su tumačili da je to loša odluka, ali se ispostavilo da smo pšenicu najlošijeg kvaliteta plaćali isto kao što se plaća na domaćem ili stanom tržištu s tim što smo kategorije bolje pšenice bolje plaćali od drugih. Visoke kategorije A1 i A2 smo plaćali i do 15% više od cena na terenu i dokazali da su naše namere čiste i da želimo da udovoljimo našem dobrom, visoko kvalitetnom proizvođaču koji sprovodi preporuke naše službe. Pri toj odluci smo i dan danas. Proizvođači koji sa nama sarađuju sada tek vide ispravnost naše odluke.

Koja je struktura setve koju organizujete sa vašim proizvođačima?

Ukupno pod organizacijom Agrocentruma, zavisno od godine, ukupno organizujemo proizvodnju na oko 3.500-4.000 ha. Od toga je 1.000-1.200 ha pod dobrom pšenicom. Prilikom setve pšenice biramo sortiment odgovarajuće strukture. Ne možemo bez dobre genetike i tehnologije očekivati nešto što tržište zahteva od nas. Ostatak površina je pod uljanom repicom, šećernom repom, kukuruzom. U nekom delu i uljarice zauzimaju mesto u proizvodnji, pre svega soja i suncokret.

Kukuruz svake godine ima dokazanu varijabilnost po pitanju površina, jer pre svega jako zavisi od različitog opredeljenja proizvođača, afirmacije prema proizvodnji kukuruza - neki seju kukuruz za čardake, neki za direktno krunjenje, neki za silažu. Uglavnom, kukuruz je van neke moguće organizacione strukture, da tako kažem. Zato više baziramo proizvodnju na kategorije gde Agrocentrum ima veći uticaj.

Sigurno znate da je od 01.01.2018. godine počeo da važi pravilnik po kom će se plaćanje pšenice vršiti po kvalitetu. Šta mislite o tome?

Mislim da će primena pravilnika u ovoj godini biti, kako državi tako i proizvođačima, na jednom trnovitom putu. Nije samo problem u razvrstavanju same pšenice po kvalitetu, problem je u samom pristupu. Ljudi bi trebalo da shvate da je ta kategorizacija i briga države apsolutno opravdana i da razvrstavanjem dobijaju mogućnost kvaliteta pšenice, a boljim kvalitetom dobijaju bolju cenu od dosadašnje, prosečne cene. Pšenica time neće biti večno loša kategorija, niskog kvaliteta zrna u proizvodnji hleba, nego će biti kategorija gde će određeni kupci tražiti bolji kvalitet.

Po meni razlog delimičnog uspeha te kategorizacije je kupovina opreme koja dozvoljava brzo merenje i efikasnost. Ljudi su sumljičavi jer misle da će merenje dovesti do nekih prevara. Prodavci tih oprema su uvezani, centralizovani i svako eventualno diranje merača koji određuju kvalitet je prosto nemoguće. To je više u službi budućeg kupca nego u službi prevare istih. Proizvođači treba da budu sigurni i da uvek traže uzorak koji mogu da odnesu u neku drugu laboratoriju i da pregledaju isti.

Vi ste jedan od saradnika asocijacije Vojvodina agrar. Kako ta asocijacija funkcioniše i koja je tačno Vaša uloga u njoj?

Asocijacija funkcioniše besprekorno sa svim svojim eventualnim ljudskim greškama. Nju čine ljudi, tako da su i ljudske greške moguće. Njeni članovi čine, mogu slobodno da kažem, „krem“ poljoprivredne proizvodnje Vojvodine. Sve uspešne firme imaju iza sebe veliko iskustvo u primarnom agraru. Baš to iskustvo im omogućava da budu realni u proceni ulaganja, u proceni prodaje, trgovine robom i u odnosu na proizvođačku masu koja još uvek čini 60% naše proizvodnje. Asocijacija se nalazi između velikih grupacija-trgovaca i prerađivača i primarnog agrara. Jako je važno da iz više uglova gledamo na istu stvar.Ja sam član Upravnog odbora i želim da utičem i na ostale članove, moje prijatelje, svojim primerom.

Pojavila se informacija u medijima da su otvoreni konkursi za sredstva iz IPARD fondova kod nas? Šta mislite koliki će njihov uticaj biti na Vaše poslovanje?

Uticaće vrlo malo. Sa jedne strane pozdravljam te pristupne fondove prema sistemu EU i tog tržišta gde sigurno treba da nađemo svoje mesto. Treba da se naviknemo na precizno planiranje i precizno izvršavanje naših planova. Nije to tako velika količina novca, ali svakako je korisno naučiti prilaz prema novcima koji potiču iz društvenih izvora i treba da znamo da taj neko ko daje, da taj i zahteva. Ti novci nas približavaju, da tako kažem, civilizaciji. Naučili smo da je država institucija koja daje, a kojoj mi ništa ne dajemo. Naše društvo, zahteva davanje i uzimanje! Uvek treba da damo malo više od onog što smo navikli.

Važno je sve sagledati iz primera uvođenja uljane repici od pre 11 godina, jer smo tim vizionarskim pristupom uspeli da zadržimo one proizvođače koji su taj pristup gledanja u budućnost i prihvatili. Sada se setvena struktura menja u pogledu ozimih biljnih vrsta, ali to je sve u nekom smislu reakcija na probleme oko nas. I seljak bi trebalo da se malo pretvori u vizionara. Da neke korake, na osnovu prošlosti, predvidi u budućnosti i iste sprovodi.

Kako proizvođači primenjuju struku i nauku? Koliko su spremni da sve to prihvate?

Trudimo se da organizujemo proizvodnju sa onim kooperantima i proizvođačima koji su spremni da se menjaju. Obično, pošto sam i ja lično proizvođač i kooperant Agrocentruma, kooperanti prate moju proizvodnju i retko se usuđuju da urade neke korake koji prethode mojim radnjama. Prate me. Često u šali kažu da me prate, pa ako ja propadnem, nekako ćemo se zajedno snaći. 2012. i 2017. su godine koje su zbog suše donele gubitke u našim budžetima ali idemo dalje.

Predlažem svima da budu oprezni ali ne u smanjenju ulaganja i primeni tehnologije, nego u trošenju novaca. U našoj iskonskoj ljubavi prema mehanizaciji, vrlo često nerealno potrošimo novac, što nije dobro po nas. Treba uvek sagledati sve rizike koji nas čekaju. Budimo uvek oprezni!

Šta Vi mislite o udruživanju proizvođača?

Svaka integracija je neki vid udruživanja. Ako želimo nešto na silu da udružimo i da na društvenom planu uvedemo neke novine, to po meni nije dobro. Priroda proizvodnje će sama po sebi nametnuti svoje zakonitosti i po meni treba da predlažemo i pratimo šta će se desiti. Dobri integratori uvek osete svoju potrebu u paorskom svetu i primarnom agraru i sve što je izveštačeno neće dugo trajati. Ja to nazivam humanim kapitalizmom, što znači da taj kapitalizam ima sluha i prema pojedincu i prema društvu. Svi koji to čine i zadovoljavaju se malim zaradama kakve su danas u poljoprivredi, su po meni na pravom putu. Svaka vrsta organizovanja i udruživanja u tom smislu je po meni veoma potrebna.

I za kraj, koja je Vaša preporuka proizvođačima za 2018. godinu?

Preporučio bih svima, naročito našem društvu, a tu najpre mislim na populaciju primarnog agrara i prerađivača, dobrih trgovaca i države (bez čijeg jedinstva nema uspeha), da se konstantno menjaju, jer jedino ako se svi menjamo na bolje, ako budemo dosledni u tome i dobro organizovani, zajedno možemo sve što želimo.

Bilten "Za našu zemlju", broj 61, januar 2018.