Uljana repica

dipl.ing Ljubica Vukićević, rukovodilac stručne službe u kompaniji Victoria Logistic

Ozima uljana repica izbegava period letnjih suša i visokih temperatura, koje su u poslednjoj deceniji u više godina dovele do strahovitog gubitka prinosa. Posmatrajući agrohemijski aspekat, kod uljane repice se od ukupnog sadržaja kalijuma u biljci samo 1/5 nalazi u zrnu, dok se ostatak nalazi u stablu, granama, ljuskama i lišću. Zaoravanjem žetvenih ostataka zemljište se obogaćuje organskim kalijumom, pa uljana repica predstavlja odličan predusev za kaliofilne biljke poput krompira, mrkve i paradajza.

Sa aspekta plodoreda gajenje uljane repice takođe daje brojne mogućnosti. Kod nas se seje u prvoj polovini septembra, a žetva se obavlja polovinom ili krajem juna u zavisnosti od klimatskih uslova. Setva se obavlja u vremenskom periodu kada u polju ima malo radova. Rano skidanje useva omogućuje dobru pripremu zemljišta za naredne useve ili postrnu setvu nekih ratarsko-povrtarskih biljaka (krastavac kornišon, mrkva, cvekla, kukuruz šećerac ili silažni kukuruz, itd). Takođe, uljana repica je poznata kao izuzetna medonosna biljka. Prema literaturnim navodima u povoljnim godinama sa jednog hektara se može dobiti od 100-150 kg meda. Med od uljane repice spada u prvu klasu po kvalitetu. Pored meda, za pčelare je interesantna kao prva paša, a zbog velike količine polena dolazi do ubrzanog razmnožavanja i jačanja društava.

Uljana repica se uspešno može proizvoditi na različitim zemljištima uz primenu kvalitetne agrotehnike. Najviše joj odgovaraju duboka, plodna, rastresita zemljišta, koja nisu sklona formiranju pokorice, zabarivanju (teška glinovita zemljišta) i brzom isušivanju (laka peskovita zemljišta). Vrlo dobre rezultate daje i na nešto vlažnijim, ali dobro aeriranim i plodnim zemljištima. Građa korena i slabija usisna moć ukazuju da bi u setvi uljane repice trebalo izbegavati teža, zbijena i zemljišta sa nepropusnim podoraničnim slojem, kakav je na primer pseudoglej. Na lošijim zemljištima će dati bolji prinos od većine drugih ratarskih useva. Može se uspešno uzgajati i u brdsko-planinskim područjima (do nadmorske visine 750 m) a dosta je tolerantna i na pH vrednost zemljišta. Uspešno se može gajiti na kiselim (do pH 5,5) i alkalnim zemljištima (do pH8,5), ali joj najviše odgovaraju neutralna do slabo alkalna zemljišta (pH 6,6-7,6).

Uspeh u proizvodnji uljane repice u velikoj meri zavisi od toplotnih uslova tokom vegetacije. Optimalna temperature za klijanje i nicanje je 20-30 C. Pri normalnoj setvi, krajem avgusta — početkom septembra, pri temperaturi od 14-17 C i uz dovoljno vlage u zemljištu,uljana repica niče za 4-6 dana. Optimalna temperatura za jesenji porast je 15 C, a ispod 5C prestaje rast nadzemnog dela i biljka ulazi u zimsku fazu mirovanja, mada koren raste dok temperatura ne bude niža od 2 C.

Vremenom setve se podešava stepen razvijenosti biljke pre zime.

Uljana repica se mora tokom jeseni postepeno prilagoditi niskim temperaturama i proći proces kaljenja. Pred početak perioda niskih temperature biljke bi trebale da imaju 7-10 listova rozete, koren vrata deblji od 8 mm, stablo visoko do 1 cm, a glavni koren do dubine 10-15 cm u zemlji. U takvom stanju repica izdrži golomrazice do -15C, a uz snežni pokrivač debljine 2-6 cm ne izmrzava i do -25C.

Uljana repica ima velike zahteve za vodom. Potrebna godišnja suma padavina je 500-750 mm. U našim uslovima, najkritičniji je nedostatak vode u setvi. Nedostatak padavina u ovom periodu dovodi do lošeg i neujednačenog nicanja pa su usevi repice nedovoljno razvijeni i sa manjim sklopom ulaze u zimu. U zimskom periodu ovakvi usevi slabije prezimljavaju i na kraju vegetacije daju niže prinose. Pojava antocijan boje u zimskom periodu je normalna pojava i proizvođači ne treba da se plaše za usev ukoliko primete njenu pojavu.

Uljana repica se mora gajiti u plodoredu. Proizvodnju ove biljne vrste ne treba započinjati na parcelama na kojima je u prethodnoj vegetacionoj sezoni gajena soja, suncokret, lucerka, grašak i druge leguminoze zbog insekata i bolesti koje prezimljavaju u ostacima ovih biljnih vrsta. Parcele na kojima je u prošloj proizvodnoj sezoni zabeležena intenzivna pojava gorušice takođe nisu dobre za proizvodnju uljane repice. Najbolji predusevi uljanoj repici su rano povrće, strnine, kukuruz šećerac, silažni kukuruz i rane fao grupe zrenja kukuruza.

Priprema zemljišta za setvu uljane repice počinje odmah nakon skidanja pšenice-ljuštenjem strništa. Ova operacija izvodi se na dubini od 12- 15cm da bi se prekinule kapilarne veze i sprečio gubitak vode iz zemljišta. Na ovaj način se čuva vlaga u zemljištu kako bi u vreme osnovne obrade bilo što bliže optimalnoj za ovu operaciju, da se isprovocira klijanje semena korovskih biljaka i preduseva, koji će se kasnije oranjem uništiti, kao i da se izvrši zaoravanje žetvenih ostataka.

Obradom se moraju stvoriti uslovi za brzo i ujednačeno nicanje relativno sitnog semena i dobro ukorenjavanje u kratkom jesenjem periodu, kako bi repica pre zime izgradila snažnu lisnu rozetu. Osnovna obrada se izvodi na 20-30 cm, najkasnije 3 nedelje pre setve kako bi se zemljište na prirodan način sleglo i omogućila kvalitetna setva. Uljana repica je osetljiva na plitko obrađeno zemljište, jer ima vretenast,nerazgranat koren koji duboko prodire u zemljište. Posle oranja poželjno je izvršiti drljanje da bi se zatvorile brazde i poravnala površina. Ovim se postojeća vlaga u zemljištu bolje čuva što omogućava kvalitetniju predsetvenu pripremu. Predsetvena priprema se obavlja težim setvospremačima u jednom ili nekoliko prohoda, dok se u površinskom sloju od oko 6 cm ne stvori sitnomrvičasta struktura, a na samoj površini sitnije grudve (prečnika do 3 cm) koje sprečavaju pojavu pokorice, koja kod repice može biti veliki problem. Predsetvenom pripremom treba uništiti mlade korovske biljke i klijala semena. Gornji sloj zemlje u koji se polaže seme na dubini od 1,5-2,5cm (prečnik semena je 2 mm, a masa 1000 zrna 3,7-8,0 g) mora biti mrvičaste strukture. Treba izbegavati setvu u sveže pooranom i pripremljenom zemljištu. Setva u takvo zemljište je otežana i nekvalitetna, što dovodi do neravnomernog nicanja i neujednačenog rasporeda biljaka na parceli. Ukupne potrebe repice, u toku vegetacije, za pojedinim hranivima za prinos od 3.000 kg/ha su: azota (N) 210 kg, fosfora (P2O5) 75 kg kalijuma (K20) 300 kg. Fosforna i kalijumova đubriva se primenjuju pola pod osnovnu, a druga polovina pred predsetvenu obradu. Prava količina đubriva se određuje na osnovu potreba biljke i obezbeđenosti zemljišta hranivima, a isključivo nakon urađene agrohemijske analize zemljišta. Primena azota je jedna od najvažnijih tehnoloških mera u proizvodnji uljane repice i sa njegovom primenom treba biti oprezan. Prevelike količine azota u jesen formiraju prebujan usev koji se neće dovoljno dobro iskalitiza zimu, a u slučaju dužih i intenzivnijih mrazeva i niskih temperatura dolazi do znatnog smanjenja sklopa. Od ukupne količine azota 1/3 treba primeniti predsetveno, a 2/3 u vreme prolećnog porasta (krajem februara).

Vremenom setve podešava se stepen razvijenosti biljke u kome će najbolje prezimiti. Pri optimalnom roku setve, krajem avgusta-početkom septembra, uz dovoljne količine vlage u zemljištu, uljana repica niče za 4-6 dana obzirom da se seje plitko na 1,5-2,5cm. Neblagovremeno nicanje uzrokuje nedovoljnu razvijenost biljaka pre zime,slabije prezimljavanje i niže prinose. Na prinos semena se nepovoljno odražava i prerana i prekasna setva. Kod prerane setve se, u toku jeseni, razvije prebujan usev kod kojeg se izduži epikotil stabljike i takve biljke lose prezimljavaju. Negativniji uticaj je još izraženiji kod prekasne setve. Tada biljke ulaze u zimu nedovoljno razvijene, s malo rezervnih materija u stabljici i korenu, lakše izmrzavaju, sporije se regenerišu u proleće, kasne u porastu, što rezultira smanjenjem prinosa. Posle setve, ako postoje uslovi, navodnjavati ili valjati. Repica se seje u redove sa razmakom od 20-30 cm. Najčešći je razmak od 25 cm, jer se za setvu koriste žitne sejalice, gde se zatvara svaka druga lula. U našem proizvodnom području smatra se da 70% zasejanih semena iznikne, a da u toku zime propadne maksimalno do 30%.

Zbog toga, kao i kod drugih ratarskih useva i kod repice, sklop biljaka ima značajnu ulogu u postizanju prinosa, ali uz određena odstupanja. U retkom sklopu biljke su sklone jačem grananju i na taj način se donekle kompenzira nedostatak biljaka. Pregusta setva uzrokuje smanjenje prečnika stabljike biljaka i takve biljke su sklone poleganju, ali ih je lakše kombajnirati nego robusne u retkom sklopu. Zbog toga je neophodno da se za svaku sortu/hibrid odredi potrebna količina semena za setvu, a najsigurniji način za to je primena sledeće formule:

Ks=(Bb °X M °X 100)/(K °X Č)

Ks = količina semena

Bb = broj biljaka na m2

M = masa 1.000 semena u g

K = klijavost

Č = čistoća

Potrebna količina semena, zavisno od sorte, kreće se od 4-5kg/ha i treba da obezbedi 70-85 biljaka na m2 posle nicanja ili 55-65 biljaka na m2 u žetvi, dok se potrebna količina semena za hibride kreće od 2,8-3,5 kilograma. Obzirom da je seme uljane repice veoma sitno dubina setve kreće se 1,5-2,5 cm. U praksi je više problema sa predubokom setvom nego sa preplitkom, ali se i jedna i druga negativno odražavaju na razvoj biljaka, a time i na prinos. Imajući u vidu sve što je rečeno o značaju i iskorišćavanju uljane repice neophodno je dužnu pažnju pokloniti i izboru semena za setvu.Veoma je važno da se u proizvodnji gaje sorte tipa "00".

Bilten "Za našu zemlju", avgust 2017, broj 56.