Pregled bolesti i štetočina na soji

Stručna podrška: dr Kristina Petrović, fitopatolog i dr Željko Milovac, entomolog, Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad

Brojni fitopatogeni mikroorganizmi parazitiraju soju prouzrokujući različite patološke promene na biljkama i semenu. U svetu je opisano više od 100 patogena ove industrijske biljke, a smatra se da oko 35 mogu izazvati ekonomski značajne štete. Najbrojnije i najštetnije su parazitne gljive, zatim bakterije, virusi i fitoplazme.

U poslednjih tridesetak godina opisano je više parazita prouzrokovača oboljenja na soji u Srbiji. Problem bolesti postaje sve izraženiji usled povećanja površina zasejanih ovom biljnom vrstom. Na osnovu višegodišnjeg praćenja intenziteta napada, pokazalo se da su najznačajniji paraziti soje u našoj zemlji Peronospora manshurica (plamenjača), Pseudomonas syringae pv. glycinea (bakteriozna pegavost lista) i Cercospora kikuchii (purpurna pegavost) na lišću, Diaporthe caulivora (rak stabla) i Sclerotinia sclerotiorum (bela trulež) na stablu, Macrophomina phaseolina (ugljenasta trulež) na korenu, a da trulež semena najčešće izazivaju vrste roda Phomopsis. Prisutni su i drugi paraziti soje, naročito su brojni prouzrokovači mikoznih oboljenja, ali je njihova pojava sporadična i samo u pojedinim godinama dolazi do jačih epifitocija.

Dugogodišnje praćenje pojave bolesti pokazalo je da se na osnovu zastupljenih klimatskih faktora može pretpostaviti koji će patogeni biti prisutni na soji u određenoj godini. Ako je godina sušna u većem intenzitetu će se javiti ugljenasta trulež, jer ovo oboljenje preferira sušna i topla leta, dok se u godinama sa obilnim padavinama može očekivati pojačan intenzitet napada svih lisnih patogena, zatim pojava bele truleži ili raka stabla, a ako su obilne padavine prisutne i u vreme žetve soje onda se sa sigurnošću može očekivati povećan procenat trulog semena.

Pomenuti prouzrokovači oboljenja mogu izazvati značajne štete, a ponekad, pri jakom napadu dovode u pitanje rentabilnost gajenja soje. Shodno tome, u suzbijanju oboljenja soje potrebno je primeniti sve mere borbe koje se preporučuju u okviru integralne zaštite. S obzirom da se hemijske mere borbe vrlo retko primenjuju u svetu, a i kod nas, pažnju treba usmeriti na agrotehničke mere, a u ugroženim regionima poželjno je gajiti otporne ili manje osetljive sorte prema dominantnim parazitima. Poznato je da je stvaranje i širenje  u proizvodnji otpornih ili manje osetljivih genotipova gajenih biljaka najjeftiniji i najefikasniji, a ekološki najprihvatljiviji način suzbijanja oboljenja. Imajući to u vidu, u radu na oplemenjivanju soje znatna pažnja poklanja se unošenju što većeg nivoa otpornosti prema parazitima pruzrokovačima oboljenja u većini oplemenjivačkih programa u svetu i kod nas.

Znatnu poteškoću u oplemenjivanju soje na otpornost prema parazitima predstavlja nepostojanje odgovarajućih izvora otpornosti, najčešće prema prouzrokovačima ekonomski najznačajnijih oboljenja. Najizrazitiji primeri su S. slerotiorum (bela trulež) i D. caulivora (rak stabla). Takođe, varijabilnost u pogledu patogenosti unutar populacije parazita (fiziološke rase) često dovodi do potpunog ili delimičnog gubitka otpornosti. Ova pojava je karakteristična za vertikalnu (specifičnu) otpornost, koja je potpuna, ali nije trajna, jer je uslovljena delovanjem jednog ili nekoliko gena jakog efekta (major geni). Prouzrokovači plamenjače soje (P. manshurica), fitoftorozne truleži (Phytophthora sojae) i bakteriozne pegavosti (Pseudomonas syringae pv. glycinea) brojne fiziološke rase i stalna pojava novih, uslovljavaju da proces oplemenjivanja na otpornost mora biti kontinuiran.

Štetočine soje

Od brojnih vrsta životinja koje mogu prouzrokovati štetu na soji samo 25 vrsta se može smatrati ekonomski značajnim. Za štetočine soje je karakteristično da se uglavnom radi o vrstama koje svojom ishranom nisu isključivo vezane za soju. Štetočine soje u agroekološkim uslovima Srbije ne predstavljaju limitirajući faktor u proizvodnji, ali i pored toga integralne mere zaštite igraju značajnu ulogu u zaštiti ovog useva. Agrotehničkim merama pripada posebno mesto u sistemu integralne zaštite od kojih pažnju treba posvetiti plodoredu, setvi (vreme i kvalitet setve), đubrenju, obradi zemljišta (osnovna i međuredna), suzbijanju korova, navodnjavanju i žetvi.

Posebnu pažnju kada su u pitanju štetočine soje potrebno je posvetiti sitnim sisarima poput zeca, poljskim miševima i voluharicama. Brojnost divljih zečeva i ostale divljači trebalo bi da lovačka udruženja drže pod kontrolom. Pored toga moguće je koristiti i repelente uz napomenu da ovakav vid zaštite nije uvek u dovoljnoj meri efikasan. Kada su u pitanju poljski miševi i voluharice njihovu brojnost je potrebno pratiti i pravovremeno ih suzbijati da bi se izbeglo prenamnoženje. Za suzbijanje se koriste mamci registrovani za datu namenu. Od grinja i insekata koji oštećuju soju potrebno je istaći atlantskog preglja (Tetranychus atlanticus), običnog paučinara (Tetranychus urticae), stričkovog šarenjaka (Vanessa cardui), sovicu gama (Autographa gamma), zelenu povrtnu stenicu (Nezara viridula), lucerkinu stenicu (Adelphocoris lineolatus) i muvu klijanaca (Delia platura).

Grinje (pregljevi) predstavljaju ozbiljnu opasnost po usev soje i sa ekonomskog stanovišta su najznačajnije štetočine soje. Prezimele odrasle ženke na proleće počinju da polažu jaja na korovsku floru koja predstavlja prelaznog domaćina. Veoma brzo obrazuju kolonije prekrivene finom paučinastom mrežicom. U kolonijama se nalaze jedinke svih razvojnih uzrasta što značajno otežava suzbijanje. Rast populacije je obično tokom juna meseca, a najveća brojnost krajem jula i tokom avgusta. Napadnute biljke ranije završavaju vegetaciju, manjeg su habitusa, imaju manji broj mahuna i prinos. Grinjama pogoduje suvo i toplo vreme. Prvi simptomi se uočavaju na ivicama parcela pa je nekad dovoljno tretirati samo te delove. Hemijske mere treba primeniti kada je na ivicama polja 50 i više procenata biljaka napadnuto ili ako ima preko 5 jedniki po jednom listu. Sa pregledom parcela i utvrđivanjem prisustva štetočine treba krenuti već krajem juna i početkom jula.

Stričkov šarenjak je leptir šarenih krila, riđe boje sa belim i crnim šarama. Radi se o migratornoj vrsti. Najbrojniji je tokom juna i jula. Štetne su gusenice koje mogu izazvati i golobrst. Napadnuto lišće povezuju nitima praveći gusenična gnezda. Gusenice se prvo hrane na korovima (palamida, stričak, čičak i dr.) a kasnije prelaze na soju. Štete se javljaju u oazama. Najvažnija mera u smanjenju šteta od ovog leptira je uništavanje korova na koje polaže jaja. Sa hemijskim suzbijanjem treba biti oprezan, jer tek prisustvo dve i više gusenica po biljci može prouzrokovati štete.

Zelena povrtna stenica se poslednjih godina javlja u sve većoj brojnosti. Boja larvi veoma varira. Prezimljavaju kao odrasle jedinke. Često u ovom periodu ulaze u zatvorene prostore, plastenike i stanove. Radi se o mediteranskoj vrsti koja je značajno proširila svoj areal. Hrani se biljnim sokovimam koje siše iz mladih biljnih delova, izdanaka i plodova. Utiče na slabljenje samih biljaka dok plodovi gube tržišnu vrednost. Mesta uboda na mahunama i semenu vremenom potamne i nekrotiraju. Odrasle jedinke i gotovo svi larveni uzrasti (od drugog do petog) hrane se na različitim biljnim delovima. Stenice imaju žležde koje luče neprijatne mirise u slučaju opasnosti. S obzirom da se radi o polifagu kao i da soja zauzima sve značajnije površine mogla bi se očekivati sve veća štetnost date vrste.

Bilten "Za našu zemlju", dvobroj 54/55 jun/jul 2017.