Štete na pšenici od ostataka herbicida

Stručna podrška: mr Ilija Bjelić, PSS Zrenjanin

Prošle godine su postignuti jako dobri prinosi svih ratarskih useva zbog velike količine padavina u toku vegetacije. Međutim, posle kišnog leta i jeseni, nastupila je zima sa malo padavina. Od početka novembra do kraja marta je palo manje od 100 litara po metru kvadratnom vodenog taloga. To nije ni polovina od višegodišnjeg proseka zimskih padavina za Srednji Banat. Zbog toga se protekla zima može označiti kao suva. U martu i aprilu su posledice zimske suše bile vidljive na pšenici i drugim ozimim usevima. Nedostatak vode je najpre došao do izražaja na lakšim zemljištima koja sadrže manje lakopristupačne vode. Na tim zemljištima su usevi pšenice zaostali u razvoju i počeli su da odbacuju najstarije listove koji su požuteli i osušili se. Ali, suša je usevima napravila i drugu vrstu štete. Na nekim parcelama su u martu i aprilu primećene štete od ostataka herbicida koji su primenjeni prošle godine u usevima koji su gajeni pre pšenice. Ti ostaci herbicida nisu isprani padavinama u dublje slojeve zemljišta, nisu razgrađeni od strane mikroorganizama niti su razloženi na neki drugi način. Svake godine se na pšenici i drugim strnim žitima, u manjoj ili većoj meri mogu uočiti štete od ostataka herbicida. O ovom problemu se malo piše pa je od značaja da se poljoprivredni proizvođači upoznaju sa njim. Probleme koje prave ostaci herbicida morali bi zajedno da rešavaju agronomi ratari i zaštitari. Ratari bi trebali da upoznaju proizvođače sa tim kako da se agrotehničkim merama utiče na smanjenje ili sprečavanje šteta od ostataka herbicida. Zaštitari bi trebali da ih upoznaju sa tim koji herbicidi mogu pričiniti štetu, u kojoj dozi, u kom roku primene itd. U prospektima za primenu herbicida, koje objavljuju proizvođači pesticida, navode se podaci o tome koji se usevi mogu sejati iste godine, a koji narednih godina nakon primene herbicida. Međutim, na osnovu ovih podataka poljoprivrednici ne mogu da steknu kompletnu sliku o problemima koje prave ostaci herbicida. U nastavku ovog teksta se nalazi prilog u kome se sa ratarskog stanovišta govori o štetama od ostataka herbicida, uslovima koji pogoduju da se jave štete i merama za smanjenje šteta. Važno je istaći da su izneta zapažanja rezultata višegodišnjeg rada agronoma PSS Zrenjanin. Izneti podaci se odnose na period od 20 godina (1998-2017). Simptomi koje pokazuju usevi strnih žita oštećeni od ostataka herbicida su:

— Zaostajanje u rastu i razviću

— Slabije bokorenje ili potpuni izostanak bokorenja

— Žutilo čitave biljke, žutilo najstarijih listova ili vrhova listova

— Crvenilo čitave biljke ili vrhova listova

— Proređivanje sklopa zbog sušenja - propadanja biljaka

— Slabije razvijen koren sa sivim žilicama

— Uski i nakostrešeni (naježeni) listovi

— Slabija zakorovljenost ili potpuno odsustvo korova u usevu pšenice

— Niža biljka i manji klas

— Smanjen prinos i kvalitet pšenice

Važno je istaći da se neće svi nabrojani simptomi pojaviti istovremeno, već samo neki od njih. Opisani simptomi nisu specifični samo za štetno delovanje ostataka herbicida. Oni se mogu uočiti i kod nekih drugih pojava. Na primer, svetlo zelena ili žuta boja lista može biti posledica manjka azota u zemljištu, suše, prevlaživanja, hladnoće, bolesti, napada insekata, fitotoksičnog delovanja pesticida i nekih drugih pojava. Kako se onda može sa sigurnošću znati šta je izazvalo neki od opi sanih simptoma? Potpune sigurnosti nema zbog prirode biljne proizvodnje. Ponekad, iste simptome istovremeno mogu uzrokovati dva ili više faktora. To je bio slučaj ove godine kada je pšenica na nekim parcelama požutela i zaostala u razvoju zbog istovremenog delovanja suše i ostataka herbicida.

Naveća sigurnost donetih zaključaka se postiže ako se obavi laboratorijsko ispitivanje sadržaja ostataka herbicida u zemljištu. Međutim, to se u praksi veoma retko radi zbog velikih troškova analize. S druge strane, analiza prisustva ostataka herbicida može pokazati da traženog herbicida nema, jer se on transformisao u neko drugo štetno jedinjenje koje se nije tražilo u analizi. Tako se dobija lažna slika da u zemljištu nema štetnih ostataka herbicida. U vezi zapažanja koja su izneta u ovom tekstu važno je reći da u Srednjem Banatu analiza zemljišta na ostatke herbicida nije rađena. Prilikom tumačenja simptoma, da bi se izbegle greške u donošenju zaključaka, treba detaljno analizirati primenjenu agrotehniku, svojstva zemljišta i vremenske uslove. Simptomi uočeni na usevu mogu se pripisati štetnom delovanju herbicida samo u slučaju kada se ne mogu povezati sa greškama u agrotehnici, nepovoljnim svojstvima zemljišta ili vremenskim uslovima. Samo na taj način se sa velikom sigurnošću može utvrditi šta je uzrok opisanih simptoma. Štetno delovanje ostataka herbicida u retkim slučajevima se može uočiti već tokom jeseni. To se dešava samo u slučaju kada su leto i jesen jako sušni. U najvećem broju slučajeva, simptomi se pojavljuju u martu, nakon buđenja vegetacije. Usevi koji su u toku jeseni izgledali dobro, u martu i aprilu počinju da zaostaju u razvoju. Slikovito rečeno, oni izgledaju tako kao da se “tope” to jest kao da nazaduju u razvoju. Simptomi štetnog delovanja herbicida mogu se uočiti na čitavoj parceli ili na samo nekim delovima parcele. Ovo drugo se češće javlja zbog toga što parcele nisu ujednačene po sadržaju peska, gline i organske materije i što se tretiranje preduseva herbicidima ne vrši ujednačeno na čitavoj površini parcele. Kada se na parceli uoče delovi sa usevom zaostalim u razvoju i delovi sa normalno razvijenim usevom, treba videti da li se ta neujednačenost može povezati sa neujednačenom primenom herbicida u predusevu, sa setvom pšenice, sa đubrenjem pšenice ili sa nekom drugom agrotehničkom merom primenjenom u pšenici. Ako se ne može naći veza između neujednačenosti useva i agrotehnike, odmah treba posumnjati na ostatke herbicida. Usev je zaostao u razvoju na onim delovima gde je primenjena veća količina herbicida u predusevu i gde je zemljište peskovitije, a normalno je razvijen na delovima sa propisanom količinom herbicida i gde je zemljište glinovitije. Na osnovu rečenog se može zaključiti da greške koje proizvođači prave prilikom tretiranja preduseva olakšavaju donošenje zaključaka u vezi sa uzrokom štete na pšenici. Faktori koji povećavaju štete od ostataka herbicida

• Primena većih količina herbicida od propisanih u usevu koji prethodi pšenici, po čitavoj površini ili na pojedinim delovima parcele. Proizvođači mogu povećanu dozu primeniti namerno ili greškom. Najčešće greške koje se prave prilikom primene herbicida u preklapanje prohoda, pravljenje oplazina, slabo mešanje herbicida, neispravne dizne, neujednačena brzina kretanja traktora, stajanje u mestu dok prskalica radi itd.

• Kasna primena herbicida u predusevu za pšenicu. To se dešava kod kasne setve ili kod presejavanja useva.

• Mala količina padavina u godini koja prethodi setvi pšenice.

• Mala količina padavina u toku zimskog perioda. Naša zapažanja pokazuju da je rizik od štete veći kada je količina zimskih padavina manja od 100 litara po kvadratnom metru.

• Plitka obrada zemljišta za setvu pšenice (tanjiranje, plitko oranje, razrivanje…). Kod nas dominira plitka obrada zemljišta tanjiračom.

• Peskovito i zaslanjeno zemljište. Na lakim zemljištima koja sadrže više peska, a manje organske materije i gline, štete su uvek veće nego na teškim zemljištima koja sadrže manje peska, a više organske materije i gline. Ova pojava se objašnjava vezivanjem ostataka herbicida za organsku materiju i glinu. Tako vezani herbicidi ne mogu da pričine štetu usevu. Često se na istoj parceli mogu naći uzvišenja (“bregovi”) i udubljenja (“dolje”). Na uzvišenim delovima parcele zemljište je svetlije i ima manje vlage, gline i humusa. Na nižim delovima parcele zemljište je tamnije i ima više vlage.

Slika 5: Pšenica zaostala u razvoju

Slika 2: Normalno razvijena pšenica gline i humusa.

Slika 3: Razlika između normalne pšenice i pšenice zaostale u razvoju

Štete od ostataka herbicida su uvek veće na uzvišenim delovima parcele.

• Nekvalitetna setva (jako duboka, jako plitka, kasna…).

• Neodgovarajuće đubrenje (izostanak đubrenja ili smanjeno đubrenje u jesen, kasna prihrana azotom…).

• Smenjivanje toplog i hladnog vremena u martu i aprilu.

Iz svega navedenog se može videti da će štete uvek biti veće na zemljištu lošijih svojstava, u slučaju lošije agrotehnike i nepovoljnijih vremenskih uslova.

Kako smanjiti štete od ostataka herbicida?

Najbolje bi bilo delovati preventivno. To znači sledeće. Pre setve strnih žita treba proceniti rizik od štetnog delovanja ostataka herbicida. Ako su proleće i leto bili sa malo padavina, ako je primenjena veća količina herbicida od propisane ili je zemljište peskovito, može se očekivati da će doći do problema sa ostacima herbicida. U tom slučaju se mora ispitati sadržaj ostataka herbicida u zemljištu putem laboratorijske analize zemljišta. Pošto je mala verovatnoća da će neko to uraditi, sadržaj ostataka se može proceniti na osnovu zakorovljenosti parcele. Ako je na kraju vegetacije suncokreta, soje kukuruza ili nekog drugog preduseva za pšenicu zemljište jako čisto-nezakorovljeno, opravdano se može očekivati da će ostaci herbicida napraviti štetu. U tom slučaju je najsigurnije odustati od setve ozimih strnih žita. Ako se žito ipak bude sejalo, trebalo bi obaviti duboku osnovnu obradu zemljišta plugom, kako bi se ostaci herbicida “razredili” tako što će se izmešati sa većom masom zemljišta. U vezi spomenutih mera treba reći da je veoma mali broj naših proizvođača koji su spremni da ih sprovedu. Uzrok ovakvog ponašanja je veliki optimizam naših proizvođača koji uvek veruju da će vremenski uslovi biti povoljni pa će ispraviti sve njihove greške. Zbog toga se prave brojni propusti kao što je bila jako kasna setva strnih žita prošle jeseni.‘ Treba znati da će štete od ostataka herbicida biti mnogo manje ako se sve agrotehničke mere sprovedu valjano. To se naročito odnosi na đubrenje i setvu. Kada na proleće dođe do štetnog delovanja herbicida na usev, proizvođači najčešće pokušavaju da stanje useva poprave pojačanim đubrenjem granulisanim ili folijarnim đubrivima. Naše iskustvo pokazuje da ove mere neće biti od velike koristi ako je usev pre toga optimalno đubren u toku jeseni i proleća. Veća korist se dobija primenom biostimulatora koji sadrže biljne hormone, huminske i fulvo kiseline, aminokiseline, organske kiseline i druge stimulativne materije. Međutim, najveću korist za usev ima dobra snabdevenost zemljišta lakopristupačnom vodom. Zbog toga se može reći da samo obilne padavine mogu značajnije da poprave stanje oštećenih useva. Na kraju treba naglasiti da, bez obzira na količinu padavina i primenjene mere nege, usevi oštećeni ostacima herbicida nikada ne mogu po prinosu dostići neoštećene useve na kojima je primenjena dobra agrotehnika.

Izvor: Bilten "Za našu zemlju", broj 53, maj 2017.