Rezistentnost korova prema herbicidima i upravljanje rezistentnošću

Stručna podrška: dr Goran Malidža, Institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad

Rezistentni biotipovi korova razvijaju se veoma brzo kao prirodni odgovor na selekcioni pritisak uzastopnog korišćenja herbicida istog načina delovanja. Rezistentnost korova prema herbicidima je nasledna sposobnost biljke da preživi i reprodukuje se posle primene doze herbicida koja je letalna za biljke osetljive populacije. Smatra se da je korov rezistentan ukoliko se ranije suzbijao određenim herbicidima, a posle izvesnog vremenskog perioda njihove primene to više nije moguće.

Rezistentnost nastaje usled promen osetljivosti ključnog mesta delovanja herbicida ili promene brzine i načina metabolizma herbicida u biljkama. Korov može razviti rezistentnost prema jednom ili nekoliko herbicida istog ili različitog mehanizma delovanja. Za dijagnostiku rezistentnosti od posebnog značaja su zapažanja u polju. Od velikog značaja je rana detekcija rezistentnosti u polju. Ukoliko se registruje slabija efikasnost u suzbijanju jedne vrste korova, njeno prisustvo u oazama ili na celom polju, ukoliko je prethodila slaba efikasnost istog herbicida ili herbicida istog mehanizma delovanja i značajnija ponovljena primena istog herbicida ili mehanizma delovanja u prošlosti, to su jasni signali za uzbunu. Rezistentnost korova na najčešće korišćene herbicide je veoma ozbiljna pretnja za održivost postojeće strategije suzbijanja korova u soji. U poslednjih nekoliko godina na području Severne i Južne Bačke i Južnog Banata potvrdili smo prisustvo rezistentnih biotipova u populacijama običnog štira (Amaranthus retroflexus) prema herbicidima inhibitorima enzima acetolaktat sintetaze (sulfoniluree, imidazolinoni…). Ovo znači da u ovim regionima ova korovska vrsta se ne može suzbiti upotrebom preparata na bazi imazamoksa, oksasulfurona I tifensulfuron-metila. Preporučuje se primena herbicida efikasnih u suzbijanju običnog štira, kao što je većina zemljišnih herbicida (na bazi metribuzina, linurona, dimetenamida-P, flumioksazina) i preparati na bazi bentazona za primenu posle nicanja. Iako od manje važnosti za soju, rezistentnost divljeg sirka na ALS inhibitore je sve izraženiji problem u Vojvodini i Mačvi. Integralno korišćenje plodoreda, agrotehničkih i mehaničkih mera I smenjivanje herbicida različitih načina delovanja, su od ključnog značaja u sprečavanju ili odlaganju razvoja rezistentnosti korova na herbicide. Potrebna je šira implementacija raznovrsnog sistema mera u suzbijanju korova, koji podrazumeva i upotrebu mešavina herbicida sa višestrukim načinima delovanja.

Za dijagnostiku rezistentnosti korova prema pojedinim herbicidima u poljskim uslovima, proizvođači soje posebnu pažnju treba da obrate na činjenice:

— da li su isključeni svi ostali uzroci za neuspeh herbicida u suzbijanju korova (da je herbicid pravilno i blagovremeno primenjen pri povoljnim vremenskim uslovima pre, tokom i nakon primene, itd.)?

— da li su efikasno suzbijene ostale vrste korova koje se nalaze na uputsvu za primenu herbicida?

— da li polje ima istoriju uzastopnog korišćenja istog herbicida ili herbicida sa istim načinom delovanja?

— da li su u prošlosti korovi koji sada ispoljavaju potencijalnu rezistenost efikasno suzbijani upotrebom istih herbicida?

U tabeli u nastavku prikazana je klasifikacija herbicida prema Međunarodnom komitetu za rezistentnost korova (HRAC ) i odnosi se samo na selektivne herbicide koji se primenjuju u usevu soje. Prema HRAC sistemu obeležavanja, samo jedno slovo koristi se za herbicide ili grupu herbicida koji imaju isto mesto, odnosno način delovanja. Nije neophodno poznavati svaki način delovanja herbicida ali bi za praksu bilo veoma korisno da se na ambalaži i uputstvu za primenu svih proizvođača herbicida označi način delovanja. Jedna od važnijih komponenti strategije upravljanja rezistentnošću korova je da se smenjuju herbicidi različitih načina delovanja ili da se koriste mešavine herbicida sa višestrukim načinima delovanja. Ako herbicidi iz grupe B nisu efikasni u suzbijanju korova, oni treba da se zamene ili da se koriste zajedno sa efikasnim herbicida iz drugih grupa za istu namenu (npr. C). U vezi sa prethodnim, oznaka načina delovanja herbicida na etiketi će biti od velike pomoći proizvođačima soje i njihovim savetodavcima u izboru herbicida. Programi upravljanja rezistentnošću korova prema herbicidima ili antirezistentna strategija, mora uzeti u obzir upotrebu svih raspoloživih agrotehničkih, mehaničkih i hemijskih mera za efikasno suzbijanje korova u svakoj situaciji, pri čemu je neophodno:

• Praktikovati višepoljni plodored da bi se onemogućilo da neki od korova postanu dominantni. U plodored treba uključiti okopavine, žitarice I višegodišnje krmne biljke;

• Koristiti obradu zemljišta, kao važnunkomponentu nehemijskog programa suzbijanja korova u sklopu integralnih mera;

• Koristiti manji međuredni razmak u proizvodnji soje, čime se povećava njena konkurentnost preman korovima;

• Koristiti smeše herbicida i smenjivati herbicide različitih načina delovanja;

• Koristiti preporučenu količinu herbicida u pravo vreme;

• Obilaziti često polja i pratiti pojavu smanjene efikasnosti herbicida i rezistentnosti korova na pojedine herbicide;

• Sprečiti širenje semena rezistennih korova kombajnima i drugim mašinama;

• Voditi detaljnu evidenciju preko elektronske knjige polja.

Izvor: "Za našu zemlju", broj 53, maj 2017.