- SRB
- ENG
Karantinska štetočina Rhagoletis completa — orahova muva
Stručna podrška: dipl.ing. Milena Petrov, Poljoprivredna stanica Novi Sad
Orahova muva nalazi se u Srbiji na karantiskoj listi I A deo I. Poreklom je iz Severne Amerike, a u Evropu je stigla slučajno, verovatno 80—tih godina prošlog veka. U Italiji je registrovana 1991. godine u Venetu (Treviso). Sada se ova vrsta proširila i u centralnoj Italiji. Prvenstveno napada običan orah (Junglans regia), crni orah (Junglans nigra) i njihove hibride. U Kaliforniji su povremeno registrovani napadi i u voćnjacima breskve. U Italiji trenutno predstavlja jedan od glavnih problema kada je u pitanju orah.
Biološki ciklus
Orahova muva ima jednu generaciju godišnje i njen životni ciklus je vrlo sličan kao kod drugih vrsta Rhagoletis (npr. Trešnjina muva). Prezimljava kao lutka u zemljištu, na dubini od nekoliko santimetara. Prve odrasle jedinke se pojavljuju krajem juna, početkom jula. Poslednje odrasle jedinke izašle iz čaure pronalaze se i do kraja oktobra.
Maksimalna gustina imaga registruje se krajem avgusta i polovinom septembra. Polaganje jaja počinje posle dve—tri nedelje od prvih poletanja. Period polaganja jaja traje približno jedan mesec. Ženka može položiti oko 300-400 jaja, u grupama od 15-20, a polaže ih u komoru koju je iskopala u zelenoj ljusci ploda. Obično se nalazi samo jedna komora za polaganje jaja po plodu, jer ženka koja polaže jaja “markira” orah inhibitornim feromonima. Jaja se otvaraju za 5 do 7 dana. Larve koje se razvijaju, hrane se na račun ploda koji crni zbog sadržaja tanina. Larve prolaze kroz tri stadijuma razvoja koji ukupno traju od 3 do 5 nedelja. Kada postignu zrelost larve napuštaju plod i padaju na tlo gde prelaze u stadijum lutke.
Period mirovanja (dijapauza) najčešće traje godinu dana, ali ova faza može biti i do dve-tri godine. Mesta polaganja jaja postaju vidljiva jer se na plodu javljaju tamne mrlje iz kojih se cedi crnkasti sekret. Larve se razvijaju na račun zelenog omotača ploda što dovodi do progresivnog raspadanja, koje je karakteristično po obilnom lučenju tečnosti bogate taninom. Ovaj secret impregnira semensku ljusku, koja crni, a jezgro oraha buđa.
Osušeni zeleni omotač oraha se lepi uz semensku ljusku. Larve mogu da oštete provodne sudove, dolazi do smežuravanja I sušenja jezgra. U slučaju jakog napada dolazi do preranog opadanja plodova ili do sušenja na samom drvetu. Sorte pokazuju različite osetljivosti, što zavisi od čvrstoće perikarpa i njihovih fenoloških karakteristika.
Mere zaštite
Prirodni neprijatelji orahove muve nisu naročito efikasni. Kada se uzme u obzir visoki nivo štete koji može da izazove ovaj insekt, često je neophodno intervenisati hemijskim sredstvima.
S obzirom da se imaga hrane mednom rosom (koja nastaje kao reakcija lista na ubod insekata) i eksudatima lišća, mogu se primenjivati i mamci. Imago se efikasno može uloviti žutim fluroscentnim klopkama. Hemijska zaštita se provodi sa odgovarajućim sistemičnim insekticidima protiv larvi, odmah nakon polaganja jaja (uobičajno početkom avgusta). Jedna intervencija može biti dovoljna da zadrži štetu u prihvatljivim granicama. Druga intervencija je potrebna u slučaju jakog napada.
Izvor: Tehničko upustvo za prepoznavanje karantinskih štetnih organizama ( Direktiva EU 2000/29 ) — Ministarstvo poljoprivrede šumarstva i vodoprivrede, Uprava za zaštitu bilja
Bilten "Za našu zemlju", broj 53, maj 2017.