Preporuke za setvu jarih useva u 2017. godini

Stručna podrška: Dr h.c.prof. dr Branko Marinković, profesor Poljoprivrednog fakulteta u penziji

Vremenske uslove u prethodnoj godini karakteriše povećana količina padavina u oktobru i novembru mesecu. Vlažnost zemljišta u ovom momentu nije tako loša, zbog navedene količine padavina u jesen prošle godine. Ovo se može smatrati kao generalna činjenica, a svakoj njivi mora se pristupiti na osnovu njenih specifičnosti. Vreme setve jarih useva zavisi prvenstveno od temperature setvenog sloja zemljišta, a treba imati na umu i otpornost ponika na kasne prolećne mrazeve. U vezi sa tim pogrešno je vreme setve vezivati kalendarski za datum. Nije preporučljivo sejati jare useve dok se temperatura zemljišta na dubini setve ne stabilizuje na nivou proizvodnog minimuma, odnosno, ista treba da ima tendenciju rasta, naročito ako je seme sitnije i manje klijavosti. Niske temperature odnosno suviše rana setva, usporava klijanje, a hladno i vlažno zemljište potencira pojavu bolesti semena i ponika i povećava opasnost od pojave fitotoksičnosti herbicida primenjenih posle setve, a pre nicanja useva.

Suviše ranom setvom se dobija neujednačen i ređi usev, kao i sporiji početni porast ponika zbog njegove iznurenosti i slabljenja vigora semena. Proizvodni minimum zagrejanosti setvenog sloja za soju je 10 °C. Ponik soje je relativno otporan na niske temperature i otporniji je od kukuruza, iako je tačka rasta kukuruza ispod površine zemljišta do pojave 6. lista. Temperature koje potpuno unište nadzemni deo biljke kukuruza, mogu oštetiti samo vršni deo mlade biljke soje. Mlada biljka soje može da podnese kratkotrajne mrazeve od -3 do -4 °C, te je opasnost od izmrzavanja manja nego kod kukuruza. Zbog toga se u našim uslovima, kao i zbog lakše organizacije setve preporučuje da se soja seje pre kukuruza. Suma efektivnih temperatura (iznad 10 °C) za nicanje soje je oko 100 °C, odnosno soja će nići kada nakupi tu sumu. Znači da će u ranijoj setvi pri dovoljnoj vlažnosti, period od setve do nicanja, kao i prve faze porasta biljke, trajati duže. Kod iste grupe zrenja, u proseku sa kasnijom setvom za svaka 2-3 dana, sazrevanje se produžava za 1 dan.

Kasnija setva uglavnom utiče na skraćenje vegetativne faze (od nicanja do cvetanja) dok je uticaj na trajanje perioda od cvetanja do sazrevanja znatno manji. Ovo je posledica fotoperiodske reakcije soje, gde kasnije posejan usev počne pre da cveta, jer pre dođe u uslove kratkog dana. Zbog toga datum setve ima manji efekat na prinos ranih sorti, dok se kod kasnih sorti primećuje tendencija smanjenja prinosa sa kasnijom setvom. Kad se seje nekoliko sorata pravilo je da se prvo seju sorte sa dužom vegetacijom. Ako se  setva obavi znatno iza optimalnog roka, dovodi se u pitanje sazrevanje soje.

Proizvodni optimum temperatura setvenog sloja za suncokret je nešto niži od soje i iznosi 8-10 °C, a takođe ponici u fazi kotiledona mogu da izdrže mrazeve do -5 do -6 °C i to je razlog koji omogućava raniju setvu suncokreta od soje. Dubina setve je bitna da bi se obezbedilo sigurno nicanje i postigao željeni broj biljaka. Ukoliko je zrno posejano duboko, a zemljište je pri tome hladno, nicanje će trajati dugo i može doći do oštećenja klijanaca. Ukoliko je zrno posejano suviše plitko, postoji mogućnost isušivanja površinskog sloja zemljišta, što može da uspori klijanje ili dovede do sušenja klijanca. Na vlažnom i težem zemljištu, odnosno u ranijim rokovima setve i pri povoljnijoj predsetvenoj pripremi zemljišta treba sejati pliće i obrnuto. Kvalitetna setva podrazumeva i dobar kontakt semena i zemljišta, tj. blago zbijanje zemljišta oko semena što kod širokoredih sejalica ostvaruje dobro podešeni nagazni točak, dok je to mnogo teže ostvariti ako se soja seje uskoredo žitnom sejalicom. Stoga je dubini setve potrebno posvetiti posebnu pažnju.

Optimalna dubina za setvu soje unnašim uslovima je od 4 do 5 cm. Ako je zemljište suvo ne treba po svaku cenu povećavati dubinu setve da bi se zrno posejalo u vlažan sloj (ne bi trebalo sejati dublje od 6 cm). Važnije je da je dubina ujednačena kako bi, posle kiše, nicanje i početni rast biljaka bili što ujednačeniji, jer je ujednačenost biljaka u usevu jedan od osnovnih parametara visokog prinosa po jedinici površine. Dubina setve kod suncokreta je nešto veća i iznosi 4-6 cm s tim da ne bi trebalo prelaziti dubinu od 8 cm naročito kod sitnijeg semena. Korekcija gustine setve kod kukuruza: Stanje vlage u zemljištu u većini slučajeva nije idealno i đubrenje sa azotom i gustina setve moraju se prilagoditi datim uslovima.

Na svim lokalitetima i na svim njivama ne može biti preporučena ista gustina za isti hibrid, zbog navedenih činjenica. Na lokalitetima i na njivama gde je veći nedostatak vlage, hibride kukuruza treba sejati na manju preporučenu gustinu (piše na etiketi na vreći kod svakog hibrida). Ukoliko su uslovi vlage povoljniji hibrid sejati na optimalnu, srednju gustinu. Samo ko je spreman da rizikuje može da seje dati hibrid na najveću gustinu. Takvih proizvođača je malo. Setva na veliku gustinu nosi sa sobom veliki rizik (do 3,4 t manji prinos), a smanjenje gustine je znatno manje rizično (smanjenje prinosa od 0,3 do 0,6 t/ha suvog zrna). Visinu prinosa odrediće i svi ostali elementi tehnologije gajenja, a ne samo gustina setve, već i količina i raspored azota po dubini profila. Značajna je činjenica koliko je jesenas azota primenjeno pri osnovnoj obradi.

Svaki proizvođač preuzima na sebe odgovornost, da na osnovu poznavanja svoje njive prilagodi tehnologiju gajenja datim uslovima.

Bilten "Za našu zemlju", broj 51, mart 2017.