Dr Radivoje Jevtić

Priča se dosta o stanju useva, površinama kojima raspolažemo, pa nas zanima kakve informacije Vi imate o tome?

Pitanje površina pod strnim žitom je jedno otvoreno pitanje. Verujemo pokazateljima koje je država zvanično objavila i sa njima radimo, a to je oko 540.000 ha. Postoje sa druge strane i podaci koji kažu da su te površine značajno manje. Mi ne možemo sa sigurnošću da se oslonimo na te podatke. Veliki broj površina je posejan posle optimalnog agrotehničkog roka. Mali broj poljoprivrednih proizvođača se upustio u proizvodnju strnih žita kako bi ostvarili značajan profit, zbog toga što je cena prošle godine bila izuzetno niska i poljoprivredni proizvođači nisu imali dovoljnu akumulaciju sredstava koja bi utrošili za zasnivanje nove proizvodnje. Sa druge strane poljoprivredni proizvođači koji su imali kvalitetnu sirovinu u toku otkupa i koji su uspeli da povećaju cenu koja je bila na tržištu, za 1-2 dinara, nam govore da ako posmatramo pšenicu kao sirovinu i kao nešto što može da ide u prodaju, kao roba, svaka roba ima cenu, a kvalitetnija svakako ima višu cenu. Kada su stigle niske temperature one su iznenadile mnoge, iako su to bile temperature odgovarajuće za januar, kao i snežni pokrivač. Površine posejane izvan agrotehničkog roka bile su ugrožene. Nije došlo do formiranja drugog lista. Generalno, možemo da kažemo da je čvor bokorenja kod tih rano posejanih useva sačuvao snežni pokrivač. Ako je seme bilo na optimalnoj dubini, biljka može da izdrži i preko -20 C. Usevi nisu bili ugroženi, ako su posejani u optimalnom roku (između 5-25. oktobra), a takvih pšenica je bilo na svega 30% površina. Snežni pokrivač je bio neravnomeran, posebno u Banatu. Problem izmrzavanja se može javiti posebno kod kasnijih rokova setve gde je bila golomrazica i vetrovi koji su odneli snežni pokrivač. Ono što takođe treba napomenuti je da na nekim površinama koje su bile zasejane, nije došlo do procesa klijanja i nicanja, nego je pšenica ostala pod snežnim pokrivačem, i nije imala dovoljno vremena da krene u razvoj prvog lista. Na tim površinama moguće je da će doći do nicanja i velikih oštećenja, ukoliko seme nije ostalo na površini, nego je bilo na odgovarajućoj dubini setve. Tokom marta, kada počne otopljavanje, videćemo koje su parcele nastradale.

Stalno naglašavate značaj deklarisanog semena. Sigurno će biti velikih razlika u prinosima posebno na njivama posejanih „tavanušom“ ?

Svake godine se u Srbiji seje 20-25% površina pod strnim žitima u monokulturi. To znači da parazitni potencijal za naredne godine, ukoliko se seje „žito na žito“, ostaje u zemljištu. Ako na takvoj parceli posejete seme koje nije zaštićeno odgovarajućim fungicidima, logično je da će ti paraziti koji se nalaze u žetvenim ostacima i u zemljištu imati veliku šansu da zaraze seme i da se tu stvore problemi. Svake godine, kada se dese ovakvi klimatski uslovi, mi sa sigurnošću znamo da na određenim parcelama možemo imati problem sa gljivama iz roda fuzarijum. Svake godine to se javlja kada su niske temperature u pitanju i kada dolazi do formiranja snežnog pokrivača, koji na nekim površinama može duže da se zadrži i onda jednostavno dolazi do pojave parazita zbog oslabljenosti biljaka i narušenog imuniteta. Mislimo da će to biti problem i ove godine, a to smo već uočili i na nekim ogledima koje smo postavili, naročito na površinama gde nisu upotrebljeni adekvatni fungicidi za tretiranje semena. Većina tih fungicida i aktivnih materija koje se upotrebljavaju, pre svega na bazi triazola, treba da zaštite od gljiva iz roda fuzarijum i omoguće mladoj biljci da ona u početnim fazama može da izdrži „pritiske“ od parazita, bilo da se nalaze u zemljištu ili na samom semenu.

Radili ste dugo u oblasti fitopatologije na rešavanju problema bolesti na strnim žitima. Šta nam možete reći o tome, s obzirom da je bila polemika 2014. godine kada se pojavila žuta rđa i koja je „ispala“ iznenađenje za mnoge stučnjake. Šta možemo očekivati ove godine kada je u pitanju rđa?

Pre svega, nas žuta rđa nije iznenadila. Znali smo o kom se parazitu radi i još 2007. upozorili da bi mogao da bude problem. Ono što je nas zanimalo je: koja je rasa prisutna na teritoriji Srbije, koji su geni efikasni? Odmah smo uzorke prosledili u evropske centre koji se bave tom problematikom, proučavanjem rasnog sastava. Žuta rđa je 2014.godine bila globalni problem. Još 2001. godine iz Arkanzasa (SAD) su najavljene nove rase koje se razvijaju brže u odnosu na temperaturne opsege postojećih rasa, a 2008. iz Danske je najavljeno da bismo mi iz Evrope mogli imati problem. To se obistinilo 2011. godine kada se u Engleskoj pojavila rasa Ratnik koja je napravila veliki problem i skoro 75% zasejanih površina je bilo zaraženo ovom rasom. Pojavile su se i neke druge rase u okolnim zemljama i mahom se tada i definisalo koji su ti geni otpornosti koji bi se mogli inkorporirati u nove genotipove da ne bi bilo takvih problema. Te, 2014. godine mi beležimo jak napad žute rđe. Na osnovu uzoraka koje smo prosledili u Englesku, dobili smo odgovor da se kod nas radi o toj rasi koja je bila prisutna  kod njih. Sada tu postoji mnogo šira priča što se tiče pojave novih rasa i njihovog širenja. Mi smo u radu koji smo objavili u časopisu Biljni lekar rekli da je u pitanju rasa Ratnik, a rad je objavljen pod nazivom Ratnik je stigao u Srbiju. Pojava tih novih rasa bila je vezana mahom za prenošenje rasa i njihov centar porekla je bio područje Azije, oko Himalaja, gde je gljiva uspela da formira u nekom polnom ciklusu sasvim drugačiju kompoziciju i da onda samim tim budu ugrožene neke sorte koje su do tada bile otporne. Mi smo znali da će priča oko žute rđe vrlo brzo splasnuti zato što se digla velika panika oko toga. Dve naše sorte Simonida i Zvezdana su bile prilično ugrožene od ovog parazita, međutim te godine je trebalo možda samo ranije uraditi tretmane i to je ono što je iznenadilo poljoprivredne proizvođače koji su te prve tretmane vezivali za primenu herbicida i fungicida tokom aprila meseca. Taj period zaštite je u toj godini trebao da bude negde u trećoj dekadi marta meseca čime bi se na neki način onda sprečila pojava ovog parazita. Neki poljoprivredni proizvođači koji su slušali naše preporuke su uspeli da suzbiju parazita, jer smo već u toku januara meseca videli da postoji taj parazitni potencijal, zato što je zima bila izuzetno blaga, a temperature tokom januara i februara meseca bile su već u plusu. Poljoprivredni proizvođači koji su uradili tretmane na tim sortama koje su bile dosta napadane, imali su preko deset tona prinosa. Pomenuću Pavla Nenadovića iz Vognja koji je imao u toj godini skoro sve površine zasejane sortom Zvezdana i imao je izuzetno visoke prinose. Za prognozu 2015.godine, krajem decembra i početkom januara, u emisijama u kojima smo gostovali rekli smo da u 2015. možda neće biti problem sa žutom rđom, i zaista 2015. nismo imali problem sa ovim parazitom. Na velikom broju lokaliteta smo prikupili uzorke i onda smo ih ponovo poslali na analizu u referentni centar u Englesku i na osnovu tih podataka koje imamo u odnosu na 2014. godinu videli smo da se tu zadržao otprilike isti rasni sastav i kompozicija gena virulentnosti. Ukoliko posmatramo 2017.godinu, pojedini stručnjaci pričaju o parazitnom potencijalu koji postoji, ali potencijal se mahom vezuje za jesenji period. Svake godine imamo veliki broj samoniklih biljaka, imamo veliki broj trava i na tim usevima se nalaze pustule parazita. Ono što ne treba zanemariti su niske temperature koje su vladale i bile prilično u minusu, a samim tim se značajno smanjuje parazitni potencijal gljive, te spore ne mogu da izdrže niske temperature pogotovo u dužem vremenskom intervalu. Iako je bilo nekih parazitnih potencijala, mislim da će oni biti značajno redukovani. Moramo naravno da pratimo pšenicu u periodu koji dolazi, u martu i aprilu, jer taj inokulum ne mora poticati samo iz ovog područja, može biti prenet i nekim vazdušnim strujama. Značajno je kada taj početni inokulum nije toliko jak za biljku.

Rekli ste da pratite situaciju svake godine i da dajete preporuke i savete. Koliko se naši poljoprivredni proizvođači ipak opredeljuju da slušaju savete i primenjuju fungicide?

Slušaju, pogotovo oni koji su ozbiljni i koji imaju velike površine. Oni u svojim kalkulacijama moraju da vide koliko će utrošiti novca i na osnovu toga da odrede da li će biti primenjeno sve ono što treba da bude u toj proizvodnji. Tako da kod njih nema problema.

Vi ste na čelu odeljenja koje se bavi stvaranjem novih sorti strnih žita. Koliko je potrebno uložiti rada svih Vaših saradnika koji se bave oplemenjivanjem kako biste imali što bolje sorte koje možete plasirati na teritoriji Srbije i drugih zemalja?

Stvaranje sorti je stalni proces u kome učestvuje tim ljudi različitih profila: genetičari, molekularni biolozi, agrotehničari, fitopatolozi, tehnolozi, semenari... Potrebno je uložiti veliki trud da biste vizionarsku ideju nekog ukrštanja doveli do sorte koja će se gajiti i zauzimati značajne površine u proizvodnji. Vi morate planirati deset godina unapred i predvideti uticaj klime, zemljišta, biotičkih i abiotičkih faktora. To svakako nije jednostavno. Mi upravo imamo tim sastavljen od iskusnih i prekaljenih oplemenjivača i mladih koji već nekoliko godina učestvuju u kreiranju novih genotipova strnih žita, primenjujući nove i savremene metode koje skraćuju proces stvaranja nove sorte. Od pedeset zaposlenih, trinaest su doktori nauka, dvoje magistri, a četvoro diplomirani inženjeri. Svi oni imaju isti cilj, da novosadske sorte zadrže prinos i kvalitet.  Što se tiče oplemenjivanja na otpornost to je jedan stalni proces koji moraneprekidno da se radi, da se izdvajaju novi genotipovi sa poboljšanim nivoom otpornosti. U 2014. godini izvukli smo liniju koja se pokazala otpornom u toj godini žute rđe. Sorte NS 40S i NS Ilina su bile tolerantne u odnosu na druge. Recimo sorta NS Mila se već priznaje i u zemljama EU, a u Srbiji je priznata već 2 godine. Počeće njeno značajnije širenje jer poseduje otpornost prema prouzrokovaču žute rđe.

Ponekad proizvođači sami prave kalkulacije. Vi takođe pravite kalkulacije i predlažete proizvođačima ono što je isplativo i kako da ostvare profit. Koje su Vaše tehnologije i preporuke za suzbijanje za ovu sezonu?

Pre svega preporuke moraju da se zasnivaju na fenofazi razvoja useva. Neke preventivne tretmane koji su bili zajedno sa primenom herbicida ne moraju se uzeti kao nešto što se mora uraditi. Odluka se mora doneti na osnovu praćenja stanja useva i fenofaze u kojoj se on nalazi. Često se dešava da neki intenzitet parazita i položaj pojedinih reproduktivnih organa na pojedinim listovima može da nam kaže da li treba uraditi te tretmane ili ne, zato što se samo širenje parazita kod nekih dešava progresivno, od donjih listova pa se penje prema gore, kako se biljka razvija. Dok kod drugih može doći i do nekih inokuluma koji se pojavljuju sa strane. Postoji dosta radova u literaturi koji se bave tom problematikom dospevanja i širenja inokuluma unutar biljke i useva. Generalno, prostim rečima rečeno: struka zaštite bilja treba da poštuje struku. Kada odemo na njivu mnogo lakše možemo nešto da odredimo na osnovu iskustva i parametara, da se vidi da li treba da se uradi tretman ili ne, treba da se prate forumi gde se o tome govori. Može neko obrađivati više parcela, negde možda treba raditi tretman, a negde ne, što zavisi i od same otpornosti sorte i fenofaze razvoja useva. Ono što ja želim da naglasim je i to da nešto što je postojalo 2014.godine, ne sme da se ponovi jer su na osnovu intenziteta napadane novosadske sorte, bez sagledavanja genetske otpornosti. S obzirom da radimo testiranja u uslovima veštačkih infekcija, sve sorte koje se nalaze u proizvodnji na teritoriji Srbije nisu bile manje otporne od sorti drugih kompanija koje su bile toliko otporne u toj godini. Jednostavno došlo je do ispoljavanja lažne otpornosti. Prošle godine mi smo to i dokazali, čak smo i vodili predstavnike stranih kompanija na oglede, da im pokažemo da postoji dosta sorti u Srbiji koje su veoma osetljive prema prouzrokivaču ne samo žute rđe nego i nekih drugih patogena koji su manje poznati. Struka se mora poštovati i po preporukama struke se mora raditi.

Da li ste Vi pobornik ranije korišćenih stalnih tragova u pšenici?

Svi koji se ozbiljno bave proizvodnjom znaju da tu kalkulacija ne treba da bude i da stalni tragovi treba da budu zato što su oni pre svega isplatljivi. Postoje tačno određene širine tih stalnih tragova koji se ostavljaju i kalkulacije recimo govore o tome da su gubici, ako gledamo ne zasejanu površinu, između 4-5%. Ono što je sigurno utvrđeno su dobici koje biljke kompenzuju zatvaranjem kad počne faza razvoja klasa. Kompenzacijom rubni redovi povećavaju prinos do 8%. Tako da možemo da kažemo da postoji kompenzacija i da ne brinu u smislu da će biti smanjen prinos. Pogotovu danas kada postoje prskalice koje imaju širok zahvat i samim tim broj nezasejane površine ili stalnih tragova se značajno smanjuje u ukupnom računanju po hektaru. Sa te strane ne postoji dilema, jer se stalni tragovi ne koriste samo za fungicidne tretmane već i za herbicidne tretmane i na kraju za đubrenje, suzbijanje insekata i slično.

Koja je Vaša preporuka za ovu sezonu?

Proizvodnju pšenice i strnih žita treba shvatiti ozbiljno i treba definisati šta se želi sa tom proizvodnjom. Da li je cilj proizvodnja sirovine koju kasnije može neko plasirati i prodati, kao konkurentnu robu na stranom tržištu ili je to samo proizvodnja radi proizvodnje bez profita. Ono što mislimo da će ove godine sigurno doći do izražaja je pravilna primena agrotehničkih mera i optimalnih rokova setve. Videćemo kakva će biti zaštita i kakav će biti pritisak parazita. Treba racionalno sagledati sve i možda ne ulagati nepotrebno u neku zaštitu kod useva koji ne obećavaju. Treba se preračunati već sada kada pšenica izađe iz zime. Ako neka pšenica ne može da da svoj maksimum i ako se neka ulaganja ne isplate, ne treba dodatno ulagati. Ove godine proizvodnja treba da bude rentabilna, cena bolja nego prošle godine, povećana u odnosu na cenu koja je bila u otkupu kada su cene naravno najniže. Mi ćemo insistirati da se prizna kvalitet, kao nešto što treba da se plati. U svetu je razlika u kvalitetu i do 40 eura/t između pojedinih sorti. Trebalo bi misliti o tome ukoliko se želi podstaći korišćenje fungicida i setva deklarisanog semena. Bez svega toga pšenicu ne možemo gledati kao sirovinu i robu za izvoz.

Bilten "Za našu zemlju", broj 51, mart 2017