Rezistentan štir na poljima pod sojom

U poslednje tri godine na području južne Bačke i jugoistočnog Banata potvrđeno je prisustvo rezistentnih biotipova u populacijama običnog štira (Amaranthus retroflexus) prema predstavnicima četiri hemijske grupe herbicida inhibitora enzima acetolaktat sintetaze (sulfoniluree, imidazolinoni, triazolopirimidini i sulfonil-aminokarbonil-triazolinonima). Najveće štete očekuju se u reonu južne Bačke čije se granice protežu od Čeneja na jugu do Srbobrana na severu, odnosno atara Siriga na zapadu i Temerina na istoku.

Na poljima koja se nalaze između mesta Sirig i Temerin, uključujući ceo atar Čeneja, registrovane su štete zbog slabe efikasnosti u suzbijanju običnog štira u soji posle primene preparata na bazi herbicida imazamoks, oksasulfuron i tifensulfuron-metil. U prethodno pomenutom području na poljima pod sojom smo registrovali pojedinačne biljke, manje oaze ili veće površine, koje su najčešće pokrivale trake širine nekoliko metara na uvratinama. Takođe, u okolini Plandišta biljke rezistentnog biotipa običnog štira prema ALS inhibitorima bile su u nekim slučajevima rasprostranjene na površini celih polja. Razlike između osetljivih i rezistentnih biotipova štira, bile su od nekoliko stotina do nekoliko hiljada puta.

Ima li rešenja za ovaj štir?

Rešenje je u primeni herbicida efikasnih u suzbijanju običnog štira, kao što je većina zemljišnih herbicida i preparata na bazi bentazona za primenu posle nicanja (na primer, herbicid Corum).