Karantinski štetni organizmi rak krompira

Stručna podrška: dipl.ing. Milena Petrov, PSS Poljoprivredna stanica Novi Sad

Rak krompira koji prouzrokuje patogen Synchitrium endobioticum, smatra se jednom od najštetnijih bolesti krompira i predstavlja veliku opasnost za proizvodnju krompira zbog sposobnosti gljive da dugo preživi u zemljištu. Može da razvije veliki broj patotipova (sojeva) za koje ne postoje otporne sorte, ali i da razvije nove patotipove (sojeve) koji imaju sposobnost da zaraze ranije otporne sorte. Radi se o “primitivnoj“ gljivi, koja nema miceliju, ne može se gajiti na veštačkim podlogama i razmnožava se samo u živim biljkama, a živi u zemljištu.

Jedina gajena biljka domaćin za ovu gljivu je krompir, a od korovskih biljaka to su Solanum nigrum i Solanum dulcamara (kereće grožđe).

Poreklo ovog štetnog organizma je Južna Amerika odakle je prenet u Evropu u IX veku. Zabeležen je u mnogim Evropskim zemljama (Austrija, Belorusija, Češka, Danska, Estonija, Rusija, Rumunija, Nemačka, Crna Gora, Holandija, Slovenija). Širenje patogena je ograničeno na manje zone. Ograničavanje širenja u Evropi je rezultat propisanih mera obavezne kontrole.

U Srbiji se ovaj štetni organizam nalazi na listi I A deo I (štetni organizam za koji nije poznato da je prisutan na teritoriji Republike Srbije i čije je unošenje i širenje u Republiku Srbiju zabranjeno).

SIMPTOMI BOLESTI

Simptomi bolesti mogu se uočiti na svim podzemnim organima biljke (krtolama i stolonima) osim na korenu. Najtipičniji simptomi su na krtolama. Na njima se iz okaca razvijaju bradavičasti izraštaji (tumori različitih veličina). Tumori nastaju uvećavanjem ćelija usled delovanja toksina gljive. U početku imaju boju organa na kome se nalaze, a kasnije postaju tamni. Tumori mogu biti različite veličine - od jedva vidljivih pa do jako krupnih kada čitavu krtolu pretvaraju u bezličnu masu. Površina tumora na krtolama je hrapava, a tkivo postaje sunđerasto i podložno truljenju. Nadzemni delovi biljke neometano rastu i retko se na njima može formirati tumor.

NAČIN ŠIRENJA

Bolest se uglavnom prenosi zaraženim krtolama, zaraženim zemljištem ili mašinama i oruđem za obradu. Patogen može preživeti u zemljištu više od 30 godina. Primarne zaraze nastupaju u proleće kada je temperatura viša od 8Co i kada je vlažnost zemljišta visoka (90%). Ceo ciklus razvoja gljive traje 10-12 dana i može se ponoviti više puta u toku vegetacije.

MERE ZAŠTITE

Osnovne mere zaštite su preventivne mere. Jednom kada se ustanovi prisustvo patogena na nekom polju, na njemu se ne može NIŠTA gajiti duži niz godina (najmanje 10), niti se može koristiti za bilo koje druge namene osim kao pašnjak. Na područjima gde je rak prisutan mere zaštite se temelje na sadnji otpornih sorti krompira prema ovom patogenu.

Ne postoji hemijska ili biološka zaštita od raka krompira.

ZAKLJUČAK

Zbog velike opasnosti od ovog štetnog organizma potrebno je provoditi stroge fitosanitarne mere kako ne bi došlo do unošenja i širenja u Republici Srbiji. Zato se prati po Programu mera – Poseban nadzor u krompiru, Uprave za zaštitu bilja Ministarstva poljoprivrede i zaštite životne sredine. U slučaju sumnje na zarazu ovim patogenom odmah obavestiti Fitosanitarnu inspekciju.

Bilten "Za našu zemlju", avgust 2016.