Pravila o đubrenju soje osnovnim i azotnim đubrivima dr Duško Marinković

Prilikom odlučivanja o unošenju pojedinih hranljivih materija u zemljište za setvu soje, potrebno je uključiti više faktora: stanje parcele, očekivani prinos, ekonomski efekat, vremenske uslove i tip zemljišta.

Uobičajena praksa poljoprivrednih proizvođača kod nas je da u procesu proizvodnje soje ne primenjuju mineralna hraniva, a ukoliko ih i primenjuju to u većini slučajeva čine na pogrešan način.

Primenu osnovnih mineralnih hraniva treba izvršiti u jesen pre osnovne obrade zemljišta budući da su fosfor i kalijum slabo pokretni u zemljištu (svega oko 2cm godišnje). Ako se ova hraniva unesu u zemljište u proleće ili suviše plitko, njihovo iskorišćavanje od strane gajene biljke u toj godini će biti značajno umanjeno. U proizvodnoj praksi naših proizvođača uobičajena je primena NPK mineralnih hraniva u celokupnoj količini u proleće što na području Vojvodine može dovesti do pada prinosa od oko 300kg/ha (ukoliko je zemljište optimalno obezbeđeno fosforom i kalijumom). Primenu NPK đubriva u pojedinim proizvodnim godinama, zbog klimatskih uslova (velike vlažnosti ili velike suše), možemo pomeriti sa jeseni na proleće (održavanje kontinuiteta primene NPK hraniva). Potpuno izostavljanje primene mineralnih NPK hraniva može dovesti do drastičnijeg pada prinosa do oko 900kg/ha.

Podsećamo proizvođače da se prinosom soje od 1t zrna i odgovarajućom količinom žetvenih ostataka, iznese od 16 do 27kg fosfora i 36 do 60kg kalijuma. Proizvodnja soje bez primene đubriva je moguća, ali samo na parcelama koje su dobro, ili ekstremno obezbeđene fosforom i kalijumom. U svakom drugom slučaju ovakve tvrdnje su neistinite. Posebnu pažnju u procesu proizvodnje soje treba posvetiti određivanju adekvatnih oblika/vrsta i količina N mineralnih đubriva. U proizvodnji soje je bitno primeniti brzo delujuća azotna đubriva poput FORTE 20.

Nekontrolisanom primenom azota, pored većih ulaganja u proizvodnju, na kraju imamo „samo“ siguran gubitak prinosa. U početku svog rasta i razvoja, soja zahteva određene količine azota u zemljištu, oko 50kg/ha. Kasnije tokom vegetacije, na korenovom sitemu soje dolazi do formiranja simbioze sa bakterijama iz roda Rhizobium i soja koristi atmosferu kao izvor neophodnih količina azota. Kako bi broj kvržica na korenu bio što veći, neophodno je primeniti odgovarajuća mikrobiološka đubriva. Nekontrolisana upotreba azotnih đubriva na parcelama na kojima se planira proizvodnja soje dovešće do formiranja manjeg broja kvržica na korenu. U takvim uslovima ova biljna vrsta će umesto da simbiotskim putem obezbedi sebi dovoljne količine N, koristiti ovaj hranljivi element iz zemljišta.

Zbog svega navedenog prilikom odlučivanja o unošenju pojedinih hranljivih elemenata u zemljište mora se imati u vidu stanje plodnosti parcele na osnovu agrohemijske analize zemljišta.

Preporuka svim proizvođačima je da jula, avgusta, septembra, oktobra, novembra i decembra meseca OBAVEZNO izvrše uzorkovanje zemljišta za potrebe kontrole plodnosti i utvrđivanje POTREBE ZA PRIMENU količina NPK hraniva. Krajem zime i početkom proleća potrebno je izvršiti uzorkovanje zemljišta za potrebe N-min metode i utvrditi POTREBNE KOLIČINA AZOTNIH ĐUBRIVA.

Tabela 1. Kolicina N u sloju zemljišta od 0 do 120 cm utvrđena na osnovu N-min metode

Na prikazanoj parceli u Tabeli 1., količina azota u prvom sloju zemljišta od 0 do 30cm veća je za oko 9 kg/ha u odnosu na potrebe useva soje. Dodatna primena azota na ovoj parceli dovešće do smanjenja uspostavljanja simbioze između korena soje i mikroorganizama. Preporuka strucne službe Victoria Logistic je da se ne primeni azotno đubrivo.

Proizvođač je preporuku sproveo na polovini parcele, dok je na drugom delu parcele primenio 100kg/ha AN-a. Prinos na delu parcele na kojoj nije bilo primenjeno N đubrivo iznosio je 3,12t/ha, dok je na drugom delu parcele na kojem je primenjeno azotno đubrivo prinos bio 3,18t/ha uz veoma intenzivno formiranje lisne mase. Razlika u 0,06t/ha u prinosu soje u poređenju sa izostankom upotrebe azotnih đubriva je veoma mala, ali su znatno viši troškovi kupovine đubriva, njegova primena, potrošnja goriva, gaženje njive.

U pojedinim proizvodnim godinama veća biomasa može nam značajno umanjiti prinos soje zbog nekontrolisanog trošenja vode od strane gajene biljke.