Samonikli suncokret realnost na našim njivama

Stručna podrška: mr Ilija Bjelić, PSS Zrenjanin

Suncokret koji se javlja kao korov u gajenim biljkama najčešće se naziva samonikli suncokret, ali se za njega koristi i naziv “divlji” suncokret što je pogrešno jer “divlji” suncokret raste samo na američkom kontinentu.

Samonikli suncokret spada u najznačajnije korove ratarskih useva u Srednjem Banatu. U svim usevima se može javiti kao korov. Ako se ne suzbija na vreme i na odgovarajući način može pričiniti veliku štetu. Najveće probleme pričinjava gajenom (kulturnom) suncokretu jer se najteže suzbija herbicidima. Zbog svega navedenog, proizvođači treba da budu upoznati sa poreklom samoniklog suncokreta, štetama koje pričinjava i načinom suzbijanja.

Poreklo i karakteristike samoniklog suncokreta

U najvećem broju slučajeva, samonikli suncokret vodi poreklo od semena koje je osuto prilikom žetve gajenog suncokreta. Osipanje semena može biti posledica i ishrane ptica na glavicama, lomljenja stabla zbog jakog vetra ili slabog mehaničkog tkiva stabla. Seme samoniklog suncokreta može zaraziti parcelu i tako što će ga vetar doneti sa druge parcele ili sa nepoljoprivrednih površina na kojima samonikli suncokret nesmetano raste i razmnožava se. U našem regionu postoje čitavi atari koji su zaraženi na ovaj način. U osnovi, samonikli suncokret vodi poreklo od semena gajenog suncokreta koje je palo na zemlju.

Kod mnogih poljoprivrednih proizvođača postoji uverenje da samonikli suncokret vodi poreklo od deklarisanog semena suncokreta u kome se nalazi divlji suncokret. Treba reći da postoji mogućnost da se usev semenskog suncokreta ukrsti sa samoniklim suncokretom koji raste u blizini semenskog useva, ili da se zagadi na drugi način, ali se to dešava veoma retko zbog stroge kontrole semenske proizvodnje. Izgled samoniklog suncokreta je veoma promenljiv. On zavisi od toga koliko je puta samonikli suncokret doneo seme, to jest od broja generacija samoniklog suncokreta. Samonikli suncokret koji je prve godine nikao iz semena osutog prilikom žetve ne razlikuje se po svom izgledu od gajenog suncokreta. To znači da biljke samoniklog suncokreta imaju sličnu visinu i boju kao i gajeni suncokret, da formiraju jednu glavicu i da se ne granaju. U narednim generacijama dolazi do značajne promene u izgledu i karakteristikama samoniklog suncokreta. Kako vreme prolazi, samonikli suncokret sve manje liči na gajeni suncokret, a sve više liči na divlji suncokret od koga vodi poreklo kulturni suncokret.

Ovaj samonikli suncokret ima mnogo veću visinu od gajenog, boja se menja u crveno-ljubičastu, stablo se jako grana, formira veliki broj sitnih glavica u kojima se formira veoma sitno seme. Primera radi, merenjem mase semena samoniklog suncokreta na jednoj parceli, utvrdili smo da je masa 1.000 semena iznosila 10 grama, a kod gajenog suncokreta je masa 40-60 grama. I pored toga što ima veoma sitno seme, samonikli suncokret može zadržati klijavost 3-4 godine, a u nekim slučajevima i desetak godina. Zbog razlike u izgledu, proizvođači su ubeđeni da se radi o dve potpuno različite vrste suncokreta. Sve biljke samoniklog suncokreta vode poreklo od gajenog suncokreta to jest od njegovog semena osutog prilikom žetve ili na neki drugi način. Samonikli suncokret koji liči na divlji suncokret ima mnogo veću otpornost na nepovoljne uslove spoljne sredine od gajenog. Mnogi proizvođači su primetili da posle dužeg vremenskog perioda samonikli suncokret postaje otporniji na herbicide. Zabeleženi su i takvi slučajevi da hormonski herbicidi primenjeni u kukuruzu nisu mogli da unište biljke samoniklog suncokreta koje su se nalazile u fazi 2-4 lista, a to je optimalna faza za suzbijanje. Naročito je opasno kada samonikli suncokret od gajenog suncokreta nasledi tolerantnost prema herbicidu Pulsar ili prema herbicidu Exspress. Procenat biljaka samoniklog suncokreta sa tolerantnošću na ove herbicide zavisi od toga u kojoj meri se gajeni suncokret, koji poseduje tolerantnost na ove herbicide ukrstio sa konvencionalnim (standardnim) suncokretom bez ove tolerantnosti. U svakom slučaju, uvek će određeni procenat biljaka samoniklog suncokreta imati tolerantnost na herbicide kada vodi poreklo od gajenog suncokreta sa ovom tolerantnošću. Često se dešava da svaki suncokret koji se grana i ima veći broj glavica proizvođači proglašavaju za samonikli suncokret svaljujući krivicu za to na nekvalitetno seme. Postoji više uzroka koji mogu dovesti do grananja i višeglavosti gajenog suncokreta. Tu spadaju oštećenja izazvana međurednom obradom, insektima i životinjama, štete od grada, štete od nekih herbicida koji se koriste u suncokretu i od herbicida koji se koriste u drugim usevima, a greškom su dospeli na usev suncokreta. Grananje i pojava više glavica može biti i posledica mehaničkog ili hemijskog oštećivanja centralnog pupoljka (vegetaciona kupa ili konus rasta) u kome se nalaze začeci glavice i svih listova. Kada se ošteti ovaj pupoljak, aktiviraju se bočni pupoljci koji se nalaze u pazuhu listova. Ako je suncokret oštećen ispod prva dva lista (kotiledoni ili klicini listovi) biljka će propasti. U svakom konkretnom slučaju treba utvrditi zbog čega se javljaju granate biljke. Kao što je već rečeno, može se raditi o gajenom suncokretu kome je oštećen glavni pupoljak, o zagađenom deklarisanom semenu ili o samoniklom suncokretu. Najčešće se radi o samoniklom suncokretu. Kako utvrditi poreklo granatih biljaka? Treba analizirati agrotehniku i videti gde rastu granate biljke. Prve dve vrste granatih biljaka se uvek nalaze u zasejanim redovima, a samonikli suncokret se u najvećem broju slučajeva nalazi u međuredovima, a mnogo ređe i u samim redovima.

Uzroci osipanja semena gajenog suncokreta prilikom žetve

Već je rečeno da samonikli suncokret može dospeti na parcelu prilikom žetve i putem vetra koji donosi seme sa zaraženog poljoprivrednog i nepoljoprivrednog zemljišta. Mala je mogućnost da se spreči donošenje semena putem vetra jer je jedini način borbe protiv ove pojave podizanje poljozaštitnih šumskih pojaseva koji umiruju vetar smanjujući mu prenosnu snagu. Kod nas se površine pod šumama i pojasevima jako sporo povećavaju, i pored podsticajnih mera pokrajine i države. S druge strane, gubici u žetvi se mogu značajno smanjiti. Uslov za to je da proizvođači postanu svesni porekla samoniklog suncokreta i problema koje on stvara. Gubici u žetvi suncokreta su u današnje vreme dosta veći od tolerantnih (dozvoljenih, prihvatljivih) gubitaka i od gubitaka u prošlosti. U monografiji o suncokretu iz 1989. godine, profesor Vrebalov piše da su prosečni gubici u žetvi suncokreta iznosili 100 kilograma po hektaru ili 58 kilograma po jutru. Sada su ti gubici nekoliko puta veći iako su i hibridi suncokreta i kombajni bolji od onih pre četvrt veka. Nije retka pojava da zbog nepažnje kombajnera ti gubici budu izuzetno veliki. Radi ilustracije, navodi se primer iz avgusta ove godine kada su stručnjaci PSS Zrenjanin na jednoj parceli izmerili gubitak od 1.100 kg/ha što odgovara 633 kg/kj suncokreta. Gubici u žetvi predstavljaju jedan od najvećih problema u proizvodnji suncokreta u Srednjem Banatu.

Gubici u žetvi zavise od stanja useva suncokreta, od brzine kombajniranja, podešenosti kombajna i njegove starosti. Gubitke u žetvi povećavaju jako rana ili jako kasna žetva, neujednačeno sazrevanje, velika zakorovljenost, pojava bolesti stabla i glavice, pojava poleganja zbog jakog vetra ili slabog mehaničkog tkiva stabla, velika brzina kombajniranja, nepodešenost kombajna, rad sa starim i neispravnim mašinama. U vezi starosti treba reći da je zabluda da savremeni kombajni uvek rade sa manje gubitaka od starijih modela. Često se dešava obratno. Nije retka pojava da zbog velike brzine rada i nepodešenosti, noviji i savremeniji kombajni rasipaju više semena suncokreta od starijih koji rade odgovarajućom brzinom i koji su dobro podešeni za rad. U vezi kombajna treba istaći i to da se u žetvi koriste adapteri za suncokret i adapteri za kukuruz. U slučaju kada proizvođači sami vrše adaptaciju hedera kombajna, primetno je da adapteri za kukuruz imaju veće gubitke od adaptera za suncokret. Gubitke u žetvi značajno može smanjiti desikacija suncokreta. Ako je usev suncokreta zakorovljen, bolestan ili neujednačeno sazreva, korisno bi bilo obaviti desikaciju odgovarajućim herbicidom. Tretirani usev brže i ujednačenije sazreva, korovi se sasuše, a veza semena i glavice postaje jača. Međutim, desikacija se kod nas veoma retko primenjuje zbog toga što povećava troškove proizvodnje i što nemamo dovoljno prskalica sa visokim klirensom koje mogu kvalitetno da obave ovakav tretman. Ipak, postoje neke mere koje možemo primeniti bez povećanja troškova, a koje će značajno smanjiti gubitke. Na prvom mestu to je žetva suncokreta u pravom trenutku. Sa stanovišta osipanja semena u vreme žetve, optimalna vlažnost zrna je 12- 14%. Interesantno je spomenuti da se već nekoliko decenija nije menjala preporuka u vezi optimalne vlažnosti semena za žetvu. Naši proizvođači, u najvećem broju slučajeva kasne sa žetvom kombajnirajući presušen usev. Česta slika na našim poljima je da se kombajnira usev sa “pocrnelim” glavicama koje su se smanjile na veličinu pesnice. Takvi usevi imaju veoma nisku vlagu. Neretko se dešava da vlaga padne na 4-5% pa neki aparati za merenje vlage nisu u stanju da je izmere jer je vlaga izvan njihovog mernog opsega. Jasno je da će u tom slučaju gubici biti mnogo veći nego u slučaju žetve zrna sa optimalnom vlagom. Zbog čega proizvođači prave ovakve greške? Razloga je više. Neki uopšte ne znaju koja je optimalna vlaga za žetvu, drugi moraju dugo da čekaju na red zbog malog broja kombajna, treći imaju neujednačen usev pa čekaju da sve biljke sazreju. Neujednačenost useva suncokreta se u vreme žetve lako može uočiti po različitoj boji biljaka koja se kreće od žute do tamno braon.

Može se reći da je neujednačeno sazrevanje najčešći razlog za kašnjenje žetve. Kada bi se dobili ujednačeni usevi suncokreta otklonio bi se jedan od najvažnijih uzroka velikih gubitaka prilikom žetve.

Ali to nije lako. Morala bi se značajno promeniti agrotehnika suncokreta. U prvom redu se to odnosi na jesenju dopunsku obradu zemljišta, na predsetvenu pripremu i setvu. To su operacije kod kojih se najčešće prave greške. Sve navedeno nije specifičnost samo suncokreta. Kod svih useva se javljaju problemi sa neujednačenim nicanjem i neujednačenim razvojem useva što ima za posledicu neujednačeno sazrevanje. Kod suncokreta su negativne posledice neujednačenog sazrevanja veće nego kod drugih useva. Kasna žetva na više načina šteti proizvođačima. Zbog kasne žetve se smanjuje prinos zbog osipanja semena, stvaraju se problemi u vezi samoniklog suncokreta i na prijemnim mestima se proizvođačima ne priznaje izmerena vlaga ako je niža od 8 do 9%. Drugim rečima, na taj način se gubi još 3-5% prinosa. Ohrabruje činjenica da se ove godine značajno povećao broj proizvođača koji su žetvu suncokreta obavili sa vlagom većom od 10%. To daje nadu da se stvari menjaju u pozitivnom pravcu.

U narednom broju biltena sledi nastavak teksta o tome koje su štete od samoniklog suncokreta i kako je moguće suzbiti ga.

Bilten "Za našu zemlju", broj 45 septembar 2016.