Zaštita pšenice u jesenjem periodu

Stručna podrška: Mr Tijana Miskin, stručni saradnik u Službi category managera u kompaniji Victoria Logistic

U našoj zemlji se u poslednjem petogodišnjem periodu pšenica gajila na oko 500.000 ha sa prosečnim prinosom od oko 4 t/ha. Ukoliko se posmatra duži period, na primer od 30 godina, prosečni prinosi su varirali od 2,23 t/ha do 4,78 t/ha. Tehnologija gajenja pšenice ima ulogu da omogući nesmetani rast i razviće strnim žitima kao i da ublaži negativne uticaje klimatskih faktora na biljku.

Najznačajnije agrotehničke mere su pravilan izbor sorti i adekvatnog preduseva, blagovremena i kvalitetna obrada zemljišta kao i predsetvena priprema zemljišta, pridržavanje optimalnog roka setve, pravilan izbor i primena mineralnog đubriva kao i primena svih ostalih mera nege u toku vegetacije.

Jedna od najvećih grešaka u praksi je česta upotreba nedeklarisanog, takozvanog „zrna sa tavana“ što je velika zabluda o eventualnoj mogućoj uštedi. Takvo zrno nije poznatog kvaliteta, tj. nije ispitano na klijavost i čistoću, te proizvođači značajno povećavaju količinu u setvi što u povoljnim godinama može rezultirati prevelikom gustinom useva koji je sklon poleganju i napadu raznih bolesti.

Poslednjih godina beleži se jača pojava lisnih vaši na mnogim biljnim vrstama pa tako i na pšenici i ječmu. Lisne vaši pričinjavaju direktne štete isisavanjem biljnih sokova iz tkiva pšenice i ječma. U slučaju visoke brojnosti, na klasovima u fazi mlečne i mlečno-voštane zrelosti, zrna ostaju smežurana i štura što direktno utiče na smanjenje prinosa i pogoršanje kvaliteta. Daleko veće su indirektne štete koje lisne vaši pričinjavanju kao prenosioci viroznih oboljenja. Štete se počinju manifestovati kasno u jesen, pogotovo za vreme dugih i toplih jeseni ili tokom proleća naredne godine. Zaražene biljke vidno zaostaju u porastu, poprimaju žutu boju, lišće je nakostrešeno, pa biljke poprimaju ježast izgled.

Oboljenje je poznato kao žuta patuljavost ječma, a najčešće je prenosi sremzina lisna vaš (Rhopalosiphum padi). U regulaciji lisnih vaši veliku ulogu igraju prirodni neprijatelji kao što su: odrasle jedinke i larve buba mare i larve osolikih muva. U slučaju prenamnoženja vašiju primenjuju se hemijski tretmani primenom insekticida na bazi aktivnih materija bifentrin, deltametrin, dimetoat i dr.

Sremzina lisna vaš Rhophalosyphum padi

Druga veoma značajna štetočina koja u ovom periodu može naneti značajne štete pšenici je žitni bauljar (Zabrus tenebrioides). Najveće štete pričinjava tek poniklim biljkama u jesen, a svoju aktivnost nastavlja kako tokom zime tako i u proleće. Štetne su larve koje pored strukova žita buše vertikalne hodnike dužine 40 cm gde uvlače mlade delove biljaka tako da od oskudne lisne mase ostane samo zgužvana nervatura.

Larve žitnog bauljara Zabrus tenebrioides

Veće štete, larve bauljara nanose ukoliko su jeseni duge i tople, a svoje razviće nastavljaju i tokom proleća kada se larve povlače u zemljište, pretvaraju se u lutke da bi nakon 2-3 nedelje odrasli bauljari napadali klasove u fazi mlečne zrelosti.

Kontrola brojnosti žitnog bauljara se sprovodi preventivnim i hemijskim merama borbe. Od preventivnih mera borbe su najznačajnije primena plodoreda, setva pšenice i ječma u sredini optimalnog roka ili nešto kasnije, suzbijanje korova na parcelama, koji predstavljaju prelazne domaćine. Od hemijskih mera borbe primenjuju se insekticidi kada se utvrdi 5-6 napadnutih biljaka po m2. Efikasno su se pokazali preparati na bazi bifentrina, cipermetrina i hlorpirifosa.

U jesenjem periodu pšenicu najčešće „napadaju“ i glodari koji se sa svojih Poljski miš Apodemus sylvaticus dotadašnjih staništa (parcele posle skidanja letine, zakorovljena strništa, lucerišta) sele na tek posejanu ozimu pšenicu, ječam. U početku se hrane posejanim i klijalim semenom da bi kasnije, nakon nicanja biljaka, oštetili nadzemne i podzemne delove stvarajući takozvane oaze praznih mesta sa mnoštvom rupa i utabanih staza. U kalamitetnim godinama, štete od poljskih glodara poprimaju veće razmere pa može doći do smanjenja prinosa od 30 do 50 %.

Od štetnih glodara najznačajniji su poljski miš (Apodemus sylvaticus), poljska voluharica (Microtus arvalis) i hrčak (Cricetus cricetus).

Kvalitetna duboka obrada zemljišta, brzo odnošenje letine sa parcela, što manje osipanje zrna pri žetvi i druge agrotehničke mere nepovoljno utiču na brojnost glodara.

Hemijskim merama borbe pribegava se kada se ustanovi preko 500 aktivnih rupa po hektaru. Za suzbijanje glodara u polju koriste se rodenticidi u obliku mamaka kao što su: cink fosfid u količini 5-10 gr/aktivnoj rupi, bromadiolon mamak u količini 10-15 gr/aktivnoj rupi, antikolin mamak u količini 10-20 gr/aktivnoj rupi. Mamci se ubacuju samo u aktivne rupe koje se potom zatrpaju zemljom. Zbog visoke toksičnosti na ptice i na divljač, mamci se ne smeju rasipati i ostavljati na površini zemljišta. Trovanje glodara treba da bude redovna mera zaštite koja se mora sprovoditi organizovano na svim površinama kako bi se sprečilo prenamnoženje, posebno u godinama sa dugom i toplom jeseni.

Hrčak Cricetus cricetus

Štete od poljskih glodara na pšenici

Bilten "Za našu zemlju", broj 46, oktobar 2016.