Budućnost je u udruživanju

Predsedavanje Zadružnim savezom Vojvodine dugo gotovo jednu deceniju, Radoslava Jovanaova svrstava u red najrelevantnijih sagovornika na ovu temu. O tome koliki je značaj zadrugarstva, gde smo sada po pitanju istog a gde  je samo zadrugarstvo u budućnosti po njegovom mišljenju, imate prilike da saznate iz intervjua koji smo priredili za Vas.

Kako biste ocenili zadrugarstvo u Vojvodini za devet godina svog rada, a kakva je situacija bila u 2014. godini?

Ono što je najbitnije istaći jeste da je zadrugarstvo u Vojvodini opstalo. Mi smo pre par godina rekli da će zadrugarstvo najlakše podneti ekonomsku krizu i bili smo u pravu. Zadruge koje su pre krize radile i sada su aktivne. Većina njih se razvija i unapređuje, a osim vremenskih prilika, ništa se nije promenilo. Zadruge i oni koji ih vode, ljudi sa dosta iskustva, naučili su da žive u nepromenjenom ambijentu. 50-tih godina organizovane su kao zadruge, zatim kao kooperacije i sad opet kao zadruge. Zadružni sektor je za svojih 50-60 godina postojanja preživeo različite promene, a opet, sve je ostalo nepromenjeno. U 2014. godini zadruge su radile korektno, rade tako i u ovoj godini. Kvalitetne su, dužne poštovanja, nisu se promenile i tu nema problema. Očekujemo da će se 2015. godine doneti Zakon o zadrugama i da će tako ući u ravnopravni položaj privrednih subjekata. Zakon iz 1996 godine je u redu kada se posmatraju neke stavke, ali njime nije rešena imovina zadruga. Zadružni savez ima obećanja da će se do 20.01.2015. godine predlog nacrta Zakona naći u javnoj raspravi, a naš Savez aktivno učestvuje u izradi istog. U nacrt su unete male izmene, zadruge će po nama biti zadovoljne i moći će da srede imovinu. „Stare“ zadruge raspolažu pozamašnom imovinom i u zemljištu i u nekretninama koju nisu mogli adekvatno da  koriste kao zalogu, nije postojala zakonska mogućnost da stave imovinu u funkciju i da idu korak napred u svom razvoju.

Koji je značaj zadrugarstva?

Mnogi govore da mladi ljudi treba da ostanu u ruralnim sredinama, a kako će ostati ako im ne ponudimo određene uslove za pristojan život „na selu“. Tu je veliki značaj zadrugarstva. A može se svakako živeti od poljoprivrede. Zadrugarstvo treba da mlade ljude poveže, organizuje, i da im stvarno omogući da imaju egzistenciju i povoljan život. Srbija je agrarna zemlja. Pozicija naših sela pruža velike mogućnosti. Po istraživanju Republičkog zavoda za statistiku, generalno u Srbiji, potencijal zadružnog sektora je jako veliki i neiskorišćen. Zadrugarstvo je velika šansa  pre svega za mlade ljude.

Koliko po Vama ima zadruga koje dobro rade, koje okupljaju zadrugare, kooperante i koje opstaju na ovom zaista teškom tržištu?

U poslednjih pet godina u Vojvodini ima ukupno 440 aktivnih zadruga. Naravno, neke su dobre, neke manje dobre, ima i loših, što se tiče kvaliteta rada. Ono što nas raduje je da su zadruge opstale.  I važno je naglasiti da prostora za usavršavanje poslovanja zadruga ima mnogo.

Kako se po Vašem mišljenju može poboljšati poslovanje zadruga?

Zadruge su servisi kooperantima. Naš savez je započeo proces povezivanja zadruga i to je po nama najbolji način poboljšanja za sve. Kao što se poljoprivredni proizvođači udružuju, tako i mi želimo da udružimo zadruge, što nije jednostavno, ali ćemo ići do kraja da u tome uspemo. Zadruga je izuzetno mala prema nekom drugom sektoru. Jedino povezane mogu da pokažu ozbiljnost, dođu do neke koristi, do većeg kvaliteta u poslovanju. Ranije je svima odgovaralo da je zadružni sektor razjedinjen, svakako je bilo puno grešaka u radu, između ostalog i kog rukovodioca zadruga, a mnogi imaju neki uhodan način rada. Zadruge koje se nalaze u mestima koja su jedna pored drugih, nisu se poznavale, a to nije dobro, one nisu konkurencija jedna drugoj.  S tim u vezi, u 2012. godini, Međunarodnoj godini zadrugarstva, Zadružnin savez je odradio projekat –Razvoj, revitalizacija i osnivanje novih zadruga. Smatramo da zadruge nisu dobro raspoređene. Na primer u Sivcu ima 11 zadruga, što je po nama veliki broj. S druge strane, u nekim delovima Vojvodine nema uopšte zadruga. Sela su nam stara. Posedi su sitni. Želja nam je da napravimo dobru mrežu zadruga i više specijalizovanih zadruga kao što su već osnovane: vinogradarsko-vinarska zadruga u Inđiji, prva ženska zadruga u Inđiji, prva zadruga za organsku proizvodnju u Starom Bečeju, prva voćarska zadruga u Baču, povrtarska zadruga u Bačkom Petrovcu.

Mislite li da će dobre, specijalizovane zadruge podići prinose u Vojvodini po pitanju mnogih, a ne samo ratarskih useva, već i voćarstva i povrtarstva kako bi to eventualno bio pravi put pravljenja tržišnih viškova robne proizvodnje kojom se Vojvodina diči?

Zadružni savez povezuje zadruge, a zadruge preko svoje mreže kooperante. Zadruge naravno udružene mogu doći do kvalitetnije ponude repromaterijala koji će upotrebiti kvalitetno (deklarisano seme, mineralno đubrivo, zaštitu). Povezivanjem sa što boljim partnerima dobiće se povoljniji uslovi, manji troškovi proizvodnje, veća zarada na kraju godine. Prošla, 2014. Godina bila je što se tiče cena nezadovoljavajuća, ali prinosi su velikim delom bili vrlo zadovoljavajući. Ono što je sigurno jeste to da moramo da se povezujemo, a samim tim i da verujemo jedni drugima, što je nažalost teško u Srbiji. Jedino ako verujemo jedni drugima, proizvodićemo više i po nižoj ceni, i prodavati skuplje krajnje proizvode.

Šta Vam je glavni zadatak i vizija za ovu godinu?

Povezivanje, povezivanje, udruživanje, udruživanje! Mora se sve to ponavljati. Postoji veliko, iz našeg ugla neopravdano nepoverenje poljoprivrednih proizvođača i zadruga. Mi kao Zadružni savez moramo da budemo maksimalno prisutni u javnosti kako bi ljudi bili upoznati sa svim našim aktivnostima i kako bi u svakom trenutku mogli da nas provere. Mi pravimo zaokret kako bismo našim članicama, zadrugama, omogućili kontakte  te kako bi mogli malo da promene način svog poslovanja. Mi treba da se menjamo, a ne da krivimo državu. Strukturu i programe u zadrugama treba menjati!

Za poljoprivrednu proizvodnju je jako važno da se grade skladišni kapaciteti, hladnjače...Moramo da omogućimo našim zadrugama, a oni zadrugarima, da se roba sačuva, da se ne prodaje u sezoni kada je najjeftinija.

Zatim slušamo da nemamo dosta voća, povrća, vina... a voćarska zadruga u Slankamenu koja okuplja 42 zadrugara uspela je da izgradi hladnjaču za jabuke. Posle tri godine kažu da od proizvodnje jabuka mogu da žive i upravo su oni odličan primer kako se proizvodnja može unaprediti i povećati.

Šta je budućnost zadrugarstva u narednim godinama?

Budućnost je svakako udruživanje i dobijanje proizvoda sa većom dodatnom vrednošću. Primer za to su pomenute jabuke iz Slankamena koje su sirovina za, na primer, kompote iz Slankamena koji mogu biti naša prednost. Da bi se to uradilo, prvo oni koji se bave proizvodnjom treba da su saglasni sa tim, zatim da obezbede skladišne kapacitete, a tek onda da govorimo o proizvodnji finalnog proizvoda.

Vojvodina kao celina je izuzetno povoljna za to. A ono što nam je potrebno nije samo novac, treba nam iskrena podrška države i resornih ministarstava. To su sve dugoročni poslovi i ulaganja. Treba sve to predvideti u strategiji razvoja poljoprivrede, a mi kao zemlja imamo plodno zemljište, znanje, iskustvo, stručne ljude.  I svakako nastavak rada na edukaciji zadruga i zadrugara radi dalje implementacije standarda u poljoprivredi, primene sledljivosti i precizne poljoprivrede uz stalno obaveštavanje šire javnosti o ovim aktivnostima putem medija. Kroz jakog zadrugara, imaćemo jaku zadrugu, razvijena sela i jaku Srbiju.

januar 2015