Sadržaj azota u zemljištu: N-min metoda
Kako bi se prihranjivanje pšenice i ostalih strnih žita obavilo valjano i na kvalitetan način neophodno je izvršiti uzorkovanje i analizu zemljišta na sadržaj mineralnog azota (N-min metoda). S obzirom da je azot hranljivi element koji dominantno utiče na visinu prinosa, veoma je važno da se pravilno odredi količina azotnih đubriva koja će se primeniti. Poznato je koliko loš uticaj na prinos ima slaba obezbeđenost biljaka azotom, kao i njegov nedostatak. Prilikom određivanja količine azotnih đubriva koju treba primeniti, dominantnu ulogu imaju rezultati analize zemljišta izvršene po N-min metodi. Tek nakon upoznavanja sa sadržajem lakopristupačnog azota u zemljištu, možemo odrediti količinu koja biljkama nedostaje za njihov pravilan rast i razvoj.
Za razliku od uzorkovanja zemljišta za analizu plodnosti koje se vrši svake četiri ili pet godina, uzorkovanje za N-min metodu se vrši svake godine. Vreme uzimanja uzoraka, je po pravilu, neposredno pre nego što želimo da saznamo sadržaj lakopristupačnog azota. U našim uslovima se uglavnom vrši u sledećem periodu:
- Za pšenicu: februar-mart
- Za šećernu repu: u III dekadi februara i I dekadi marta
- Za kukuruz: u II i III dekadi marta
Sam postupak uzimanja uzoraka zemljišta je veoma važno pravilno izvršiti, jer se na osnovu male količine zemlje iz uzorka donosi zaključak o prosečnom sadržaju azota na celoj parceli. Od kvaliteta uzimanja uzoraka u velikoj meri zavisi i pouzdanost dobijenih rezultata. Prosečan uzorak koji se sastoji od 20-25 pojedinačnih uzoraka treba uzeti sa površine ne veće od 10-20ha sa istog preduseva, istog tipa zemljišta i ujednačene konfiguracije terena. Raspored pojedinačnih uzoraka može biti dijagonalan, dvostruka dijagonala ili šahovski koji je i najbolji. Uzorci za N-min metodu se uglavnom uzimaju sa dubine od 0-30cm, 30-60 cm, 60-90cm kod strnih žita, dok se kod okopavina uzima i sloj od 90-120cm.
Svaki prosečan uzorak treba da prati odgovarajuća etiketa koja treba da sadrži sledeće podatke:
- Vlasnik parcele
- Mesto uzimanja uzorka
- Katastarski broj parcele i njena površina
- Broj uzoraka
- Dubina uzimanja uzoraka
- Gajena biljna vrsta
- Datum uzimanja uzoraka
- Ime uzorkivača
Uzorci se mogu uzimati automatskom opremom za uzorkovanje zemljišta, ručnom sondom ili ašovom. Pojedinačne uzorke za svaki sloj zemljišta treba stavljati u jednu posudu, na kraju zemlju isitniti, dobro izmešati, višak zemlje odstraniti, a u vreću sa odgovarajućom etiketom staviti dobijeni prosečan uzorak, čija masa treba da bude od 0,5-1kg. Etikete treba ispisivati grafitnom olovkom, jer ukoliko se podaci upišu mastilom ono se pod uticajem vlage razliva, pa često upisani podaci u laboratoriji nisu čitljivi. Veoma je važno da se ovako pripremljeni uzorci odmah stave u prenosne ručne frižidere i čuvaju na hladnom mestu sve do momenta analize, kako bi se dobili što relevantniji rezultati.