Štetočine uljane repice

Najznačajnije štetočine u uljanoj repici: Ceutorrynchus napi – velika repičina pipa i Ceutorrynchus pallidactylus - mala repičina pipa. Obe  vrste su prvenstveno štetočine uljane repice, međutim mogu se prouzrokovati štete i u povrtnjacima koji se nalaze u blizini parcela na kojima se gaji ovaj usev. Na području severne  i zapadne Bačke uočeno je prisustvo repičinih pipa. Proizvođače uljane repice upozoravamo na pojavu proletnih repičinih pipa, kao što su mala i velika repičina pipa.

Odrasle pipe prezimljuju u zemljištu, a porastom dnevnih temperatura iznad 10°C izlaze iz zemlje i započinju sa ishranom na rubovima listova. Ženke se nakon desetak dana dodatno hrane i počinju sa odlaganjem jaja. Jaja mogu biti odložena na peteljci lista, što je slučaj kod male repičine pipe, i na glavnoj stabljici odmah iznad zemlje, ako je u pitanju velika repičina pipa. Na mestima odlaganja jaja nastaju vidljiva zadebljanja. Glavne štete prave larve. Mala pipa pravi štete na peteljkama, a velika pipa na stabljici uljane repice. Štete od ishrane larvi utiču na nepravilan rast i razvoj biljaka uljane repice, samim tim dolazi i do deformacija i pucanja tkiva, koje otvaraju  put napada prouzrokovača bolesti.

Razvoj larvi traje oko 30 dana. Ove štetočine imaju jednu generaciju godišnje. Najveće štete nastaju tokom meseca marta kad su biljke manje. Pojavu ovih štetnika osim vizuelnim pregledom useva, možemo da pratimo u žutim lovnim posudama iz razloga što žuta boja privlači ove štetnike. Kritičan broj za malu repicinu pipu je 1 pipa na 40 biljaka ili 1 pipa na 1 m², a za veliku pipu je 1 pipa na 5 biljaka. Hemijske mere suzbijanja treba sprovesti ako nađemo jednu pipu po piljci ili u roku 8 dana od prvog ulova sa više od 10-20 pipa.

Suzbijanje vrste se može vršiti preparatima na bazi aktivnih materija hlorpirifosa+cipermetrina, u dozi od 1-1,5 l/ha kada se utvrdi prisustvo ove štetočine.