Pojava rezistentnosti insekata na insekticide i kako je spečiti

Pojava pri kojoj primenjivani insekticid postepeno gubi efikasnost jeste rezistentnost, a nastaje nakon što je populacija štetočina bila tokom dužeg perioda tretirana istom aktivnom materijom ili aktivnom materijom istog načina delovanja uz nepoštova- nje preporučenih doza primene. Dugotrajan i skup proces pronalaženja visokoefikasne aktivne materije navodi na neophodnost organizovanog ponašanja (antirezistentna strategija) prilikom odluke za izbor preparata za suzbijanje insekata. Postoji dosta takvih aktivnih materija na tržištu, ali stalnom upotrebom istih insekticida ili iste grupe delovanja insekticida dolazi do toga da uslovno rečeno “izgubimo” aktivnu materiju za dalje korišćenje.

Do početka primene sintetskih organskih insekticida rezistentnost je bila retka pojava i skoro nije predstavljala nikakav problem u primeni insekticida. Nakon toga, sa svakim novim uvedenim insekticidom (organofosfati, karbamati, piretroidi, Bacillus thuringiensis) registrovane su pojave rezistentnosti i to za oko 2 do 20 godina nakon njihovog uvođenja. Uvođenje novih insekticida specifične hemijske strukture i ciljanog mesta delovanja dovelo je do toga da je danas više od 580 vrsta insekata i grinja, u različitim delovima sveta razvilo rezistentnost na jedan ili više, često primenjivanih insekticida. Kao rezultat uočenih kontinuiranih pojava na slabe efikasnosti insekticida, korisnici su još češće koristili insekticide i samoinicijativno povećavali doze što je uslovilo pojavu većeg broja populacija štetočina na koje insekticidi nemaju efekat.

Međunarodni Komitet za Rezistentnost insekata i grinja (IRAC) je internacionalna asocijacija koja prati pojavu rezistencije insekata u svetu. Ključna uloga IRAC-a je da obezbedi dugoročnu efikasnost insekticida, radi na stalnom razvoju šematskog prikaza i obeležavanja jedinjenja prema načinu delovanja. To predstavlja osnov za antirezistentnu strategiju. IRAC šema klasifikacije obuhvata 25 različitih mehanizama delovanja i najmanje 55 različitih hemijskih grupa. Mogućnost razlikovanja obeleženih mehanizama delovanja daje šansu poljoprivrednom proizvođaču da izabere uvek različiti insekticid od prethodno korišćenog.

ŠTA OZNAČAVA TERMIN „REZISTENTNOST“ INSEKATA NA INSEKTICIDE I KAKO SE MANIFESTUJE?

Rezistentnost na insekticide predstavlja sposobnost jedinki u populaciji da prežive izloženost letalnoj dozi primenjenog sredstva za zaštitu bilja. Sama reč rezistentnost označava genetski uslovljenu pojavu koja je pod regulacijom gena za rezistentnost. Ti mutirani geni čine jedinke u populaciji otpornijim na određeni insekticid. IRAC opisuje rezistentnost kao naslednu promenu u osetljivosti populacije štetočina.

Rezistentnost se manifestuje kao ponavljanje neuspešne primene insekticida, tj. izostajanje očekivanog efekta. Rezistentnost ne nastaje u jednom momentu i zbog jednog pogrešnog koraka, već postepenim gubitkom efikasnosti jednog insekticida koji je na početku primene imao visoko izraženu efikasnost.

U tom slučaju posledica tretiranja bila bi suzbijanje većine osetljivih jedinki, dok rezistentne preživljavaju iz generacije u generaciju. Nakon nekoliko generacija, rezistentne jedinke u populaciji preovladavaju i primenjivani insekticid više nije efikasan. Takve jedinke samo na prvi pogled liče na ostale (morfološki, po načinu ishrane itd.), ali je osnovna razlika u tolerantnosti na ekstremne koncentracije insekticida.

Kumulativno povećanje:

(A) broja insekatskih vrsta rezistentnih prema jednom ili više insekticida,

(B) broj insekticida za koje je jedan ili više insekata pokazalo otpor i broj

(C) GMO osobina na koje je zabeležena rezistentnost.

MEHANIZAM RAZVOJA REZISTENTNOSTI INSEKATA NA INSEKTICIDE

Razvoj rezistentnosti insekata na insekticide zasniva se uglavnom na sledećim mehanizmima: smanjenoj propustljivosti ćelijskih membrana, povećanoj detoksikaciji insekticida (metabolička rezistentnost) i promeni na mestu delovanja insekticida. Genetičku strukturu populacije insekata karakteriše specifična učestalost određenih tipova osobina, odnosno gena koji determinišu razviće tih osobina. Prilagođavanje insekata zasniva se na najvažnije dve grupe osobina:

•       osobine koje vode stvaranju što većeg broja jedinki u generaciji potomaka i

•       osobine koje doprinose preživljavanju što većeg broja jedinki u razviću do reproduktivne zrelosti.

Proces prilagođavanja insekata toksičnom delovanju insekticida, zasniva se na prisustvu određenog nivoa genetičke varijabilnosti i populacija se prilagođava tim uslovima. Brzina razvoja rezistentnosti date populacije u bilo kom intervalu vremena proporcionalna je njihovoj genetičkoj varijabilnosti u tom intervalu vremena.

Faktor značajan za rezistentnost insekata je genetička struktura pojedinih populacija insekata (specifična učestalost određenih gena, fertilnost, broj generacija, brzina razvića, dužina života i otpornost

na nepovoljne faktore). Postoji i grupa faktora koju označavamo kao selekcioni pritisak koji se može kontrolisati. Selekcioni pritisak predstavlja rezultat dejstva insekticida na genotipove sa različitom adaptivnom vrednošću u procesima adaptacije. Selekcioni pritisak zavisi od: prirode i mehanizma delovanja insekticida, učestalosti i količine primene, načina i vremena primene, veličine tretirane površine, stabilnosti insekticida u zemljištu i na biljkama i intenziteta introdukcije osetljivih sojeva insekata.

Najčešći problemi nastaju u voćarskoj i povrtarskoj proizvodnji zbog učestalosti primene insekticida. Sve veća brojnost štetnih vrsta i povećan broj generacija u toku jedne vegetacione sezone, ukazuju na potrebu za čestim insekticidnim tretmanima. S druge strane, na raspolaganju imamo mali broj različitih mehanizama delovanja i pored toga još veći problem u vidu navike korisnika pesticida da se teško odlučuju za promenu aktivne materije u narednim tretmanima.

Za suzbijanje nekog insekta nije bitno koliko preparata ima na tržištu nego koliko ima preparata sa različitim mehanizmima delovanja. Kao posledicu često imamo komentare da na tržištu imamo neodgovarajući kvalitet proizvoda u borbi protiv biljnih vaši, bele leptiraste vaši, krompirove zlatice, itd.

Stručna podrška: dipl. ing Maja Sudimac, PSS Institut Tamiš, Pančevo