MLADENOVO

Kada je tačno zadruga osnovana, koliko zaposlenih imate, šta sve zadruga poseduje, sa koliko kooperanata radite i koji obim poslovanja ostvarujete?

Zadruga postoji još od 1990. godine pod nazivom OZZ Mladenovo. Usled inflacije, u prošlosti je bilo neko vreme tzv „zamrznuto stanje“, dok se povraćaj zadružne imovine nije rešio, i 2002. godine smo se preregistrovali po novom Zakonu o zadrugama pod imenom „Lovrenac“. 2005. godine dobijamo povrat zadružne imovine po rešenju Vrhovnog suda Srbije i to površinu od 869 ha zemlje. U 2012. godini dobili smo i bivše građevinsko zemljište na kome je poslovala prethodnica naše zadruge. U toku 2013. godine smo okončali deobni bilans sa državom. Sada je još u postupku potraživanje naše zadruge u iznosu od 590.000 dolara za obrtna sredstva i mehanizaciju, i nadamo se da će tokom ove i naredne godine i to biti završeno. Sa razvojem zadruge se povećavao i broj zaposlenih. Trenutno je to 8 ljudi. Radimo sa 79 zadrugara koji koriste zadružnu zemlju, tačnije oko 200 ha od ukupne površine obrađuje zadruga, a ostalo zadrugari koji uzimaju površine u zakup na osnovu ugovora o proizvodno-tehničkoj saradnji. Mislim da je to za sada jedini mogući način da funkcioniše zadruga, dok zadruga ne stekne i ne nabavi sopstvenu mehanizaciju. Sarađujemo i sa više od 100 kooperanata iz Mladenova i planiramo da povećamo taj broj kooperanata van Mladenova, s obzirom da smo izgradili preko 4.000t skladišnih kapaciteta. Posedujemo sušaru koja suši brzinom od 20t/h sa tampon ćelijama, kompletno opremljenu.

Kako biste opisali svoju saradnju sa kooperantima, šta ona obuhvata?

Sa svojim kooperantima i zadrugarima imamo zaključene ugovore o poslovno-tehničkom odnosu. Kao što sam rekao, oni obrađuju određeni deo zadružne zemlje. Svega 1-2% kooperanata ima sopstvena sredstva, od kojih može finansirati proizvodnju. Ostalim kooperantima zadruga obezbeđuje repromaterijal koji se razduži do kraja proizvodne agro-godine. Zaista smo zadovoljni saradnjom, a verujem da moje mišljenje deli i druga strana, odnosno kooperanti.

Koliku površinu u ataru obuhvatate, koja je struktura setve, šta najviše gaje Vaši kooperanti?

Nalazimo se u blizini Dunava i soja je kod nas zastupljena na nekih 80% površina. Mali broj zadrugara se bavi kukuruzom. Pokrivamo 1.200-1.500 ha. Poštuje se plodored kod soje. Većina kooperanata radi uglavnom soju 2-3 godine, pa onda ubaci tu kukuruz ili pšenicu. Prinosi su ove godine, u zavisnosti od područja, bili 2-3 t soje po ha.

Šta je Vaša vizija za narednih 5 godina?

Ono što bismo još mogli da uradimo, da imamo veće prinose, je da stavimo zemljište pod sisteme za navodnjavanje. Zemlja zadruge je u kompleksima. U jednom potezu imamo 470 ha, zatim 180 ha iza ekonomije, 2 kompleksa od 130 ha i 50 ha, a sve je tako uređeno da imamo minimalne troškove proizvodnje. Cilj je da stavimo deo tog zemljišta pod sistem za navodnjavanje, kako bismo izbegli rizik od sušnih godina. Sa druge strane problem nam prave i povećane padavine. Kanalska mreža u Mladenovu nije održavana 30-40 godina, pa bi trebalo da Vodoprivredno preduzeće uloži neka sredstva da se to očisti. Dodao bih još, da na ušću reke Mostonge u Dunav, imamo oko 300 ha tresetnog zemljišta, pravi treset sa procentom humusa 25-28%. Taj treset je nekad bio korišćen samo za proizvodnju povrća. To je u kanalskoj mreži, ali je toliko zapušteno da je totalno van funkcije. Međutim ukoliko bi se sredilo moglo bi se i tu još nešto gajiti i tako obezbediti dodatni izvor prihoda. Moglo bi se uzgajati organsko povrće koje je veoma popularno danas i ima svoju cenu.

Kako biste opisali saradnju sa kompanijom Victoria Group i kako bi se ta saradnja mogla proširiti i ojačati?

Oduvek imamo odličnu saradnju sa kompanijom Victoria Group, još od 2003. godine, kada smo počeli sarađivati sa kompanijom Sojaprotein iz Bečeja. Mislim da treba da se vratimo na ugovore od pre četiri godine, kada smo mi bili organizatori proizvodnje koji mobilišu kooperante i zadrugare, da sva roba dođe kod nas i da onda delimo profit. Dodatnim stimulansima pristali bismo na vezivanje, na osnovu ugovora, sve bi se ispoštovalo i zadovoljstvo bi bilo obostrano.

Radili smo uzorkovanje zemljišta preko kompanije Victoria Logistic. Smatram da na to treba posebno obratiti pažnju. Moramo imati analizu zemljišta da bismo znali koje nam mineralno đubrivo treba i da bismo imali optimalne prinose i rod. Proizvodimo non-gmo soju, a evropsko tržište to potražuje u velikim količinama. Srbija kao država treba na to da odgovori i time bismo mi proizvođači iza sebe imali jak sistem koji bi tu potražnju pratio na globalnom evropskom nivou. Takođe, potpuno podržavam zalaganje kompanije Victoria Logistic za elektronsku knjigu polja i standardizaciju, a upoznati smo i sa radom Dunav soja asocijacije.

Pohvalio bih bilten „Za našu zemlju“ koji obiluje stručnim i edukativnim tekstovima. U tome je srž svega. Mladi proizvođači su voljni da prate sve novine, čitaju i interesuju se. U Nemačkoj za svaku specifičnu proizvodnju imaju stručne časopise. Ja pratim to, a Srbiji to fali. Ovo je dobar put da se ljudi masovnije edukuju i budu još bolji u budućnosti.

novembar 2015