Sećanje na život Aleksandra Davidova, diplomiranog inženjera poljoprivrede za ratarstvo i povrtarstvo (1965-2020.)

Pisati o nekom ko više nije sa nama, nije nimalo lako. Naročito ako vam je ta osoba bio prijatelj, kolega, generacija, čovek sa kojim ste uvek mogli razgovarati o struci, o svojim razmišljanjima, ići u kafanu, šaliti se, smejati, ma jednom rečju– sve.

Aleksandar Saša Davidov mi je, ne tako davno, 3.oktobra, napisao mejl u kome mi je rekao da neće stići poslati tekst za ovaj bilten jer je ozbiljno bolestan. U tom trenutku nisam ni slutila da više nikada neće napisati tekst za bilten, a da ću ja pisati tekst o njemu sećajući se njega, našeg druženja i zajedničkog rada.

Vest da se njegov ovozemaljski život ugasio 7.oktobra u 55.godini života, sve nas koji smo ga poznavali je prenerazila, šokirala. Saša je voleo struku, lov, pecanje, razgovor, druženje. Voleo je poljoprivredu, istraživanje procesa proizvodnje, analitiku, statistiku, bio temeljan, iscrpan, precizan, sistematičan.

Mnogo će nam nedostajati. Neka mu je večna slava, a nama uteha da je tokom svog života, život živeo punim plućima i uživao u njemu.

Natalija Kurjak, urednik

Aleksandar Davidov je završio Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu, ratarsko povrtarski smer, 1995. godine. Iste godine započeo je svoju profesionalnu karijeru u Poljoprivrednoj stanici Novi Sad, sadašnjoj PSS Novi Sad. Od 2008-2011. godine bio je pomoćnik direktora Generalnog inspektorata Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede za oblast poljoprivredne i fitosanitarne inspekcije.

Bio je generalni sekretar Begečkog udruženja povrtara, generalni sekretar udruženja “Naša zemlja”, Centra za održivi razvoj ruralnih sredina, konsultant za razvoj udruživanja i razvoj zadrugarstva u okviru CRDA projekta u okviru ekonomske jedinice ADF (American Developing Foundation), stručni konsultant Centra za razvoj udruživanja, stručni konsultant Asocijacije povrtarskih zadruga.

Aleksandar Davidov je radeći u poljoprivrednoj savetodavnoj službi, svoju karijeru posvetio prenošenju znanja proizvođačima. Govorio je da proizvođači uvek moraju biti upoznati sa novim trendovima, da idu u korak sa novim saznanjima, da se bave analitikom. Svi onu koji su imali prilike da ga poznaju znaju da je njegova premisa bila da znanja nikad dosta neće biti.

Saša je bio autor u biltenu „Za našu zemlju“ dugi niz godina, na čemu sam mu večno zahvalna. Njegovi tekstovi su često bili veoma zapaženi i izazivali onu pozitivnu kritiku rada u poljoprivredi.

U majskom broju biltena, Sale je rekao: “Biti poljoprivrednik znači živeti u skladu i pravoj ravnoteži sa svojom zemljom, stokom i ukućanima. To je stil i način života. Takav način života obezbeđuje sklad sa sobom, okruženjem i prirodom. Negde smo to izgubili, postali zahtevniji i činimo sve ne bi li zaradili više.“