“Tihi ubica” naših zemljišta – drastično opadanje organske materije

Još davnih dana je utvrđeno da je opadanje sadržaja organske materije u zemljištu jedan od vodećih problema u našoj poljoprivrednoj proizvodnji u celoj Srbiji, a nažalost najviše u njenom najplodnijem delu – u AP Vojvodini .

Srbiji, a posebno Vojvodini, preti velika opasnost od trajnog osiromašenja zemljišta, što bi imalo nesagledive posledice, kaže Jovica Vasin doktor nauka i rukovodilac Laboratorije za zemljište i agroekologiju Instituta za ratarstvo i povrtarstvo. Krajnji je momenat da se počne rešavanje ovog problema i reaguje brzo i adekvatno.

“Opadanje sadržaja organske materije u zemljištu nije tako nagla pojava, koja u kratkom vremenskom roku ostavlja jasno vidljive posledice (kao npr. poplave i erozije) nego traje dugo i zbog toga ga možemo nazvati “tihim ubicom’” naših zemljišta. Istorijski gledano, oko 75% zemljišta u Vojvodini je pokriveno černozemom i ritskom crnicom koje je karakterisao visok sadržaj organske materije sa  preko 5 % humusa. Danas u Vojvodini takvog zemljišta ima svega na 1% površina”, objašnjava Vasin.

U proseku, procenat humusa je sada na oko tri procenta, što je, kako navodi, na granici. “To znači da nam je plodnost zemljišta na većini parcela loša i da već sada imamo veliki problem”.

Uzroci ovakve degradacije zemljišta je prevenstveno to što se na našim njivama već decenijama ne koristi stajnjak kao organsko đubrivo, upotreba mineralnog đubriva je dominantna, imamo pad prinosa, žetveni ostataci se masovno pale ili odnose sa parcela, i na taj način više iznosimo organske materije nego što unosimo.

“Svake četvrte godine bi trebalo primeniti 40 tona stajskog đubriva po jednom hektaru, a mi te količine nemamo. Svedoci smo da od 90- ih godina rapidno opada stočni fond, a samim tim i količina stajnjaka. Da bismo mogli da imamo ovakvo pravilno i prirodno đubrenje svake četvrte godine, što je optimalno, potrebno je 2 uslovna grla stoke po hektaru, a mi imamo 0,3. Činjenica je da ni u dužem narednom periodu nećemo moći imati dovoljne količine stajnjaka”, objašnjava Vasin.

Savet ratarima bio bi, da nikako ne pale žetvene ostatke, već da ih obavezno zaoravaju jer to je najjednostavniji način da doprinesu očuvanju organskih materija u zemljištu.

Na pitanje šta se može učiniti da bi se “crni scenario” za vojvođanske njive izbegao, Vasin kaže da je đubrenje stajnjakom osnovno, ali da postoje i određene druge aletrnativne mere kao što su korišćenje nus proizvoda iz prehrambene industrije, korišćenje kompostiranog organskog otpada, zelenišno đubrenje (gajenje i zaoravanje leguminoznih biljaka radi povećanja sadržaja organske materije), itd.

Govoreći o analizi plodnosti zemljišta kao jednom od najvažnijih segemenata poljoprivredne proizvodnje, Vasin kaže da je reč o ključnom postupku i osnovi bez koje se nijedna biljna proizvodnja ne može ni započeti, jer se u praksi pokazalo da su mnogi višegodišnji zasadi propadali jer prethodno nije utvrđeno kakav je hemijski sastav zemljišta i da li te biljne vrste mogu uopšte tu da uspevaju.

“Ljudi obezbede ogroman novac za investiciju, kupe zemlju, obezbede sadnice, agrotehniku, sade višegodišnje zasade, a ne urade analizu zemljišta koja košta na nivou od oko 200 dinara po hektaru godišnje”, kaže Vasin.

Takođe nas podseća i da je po Zakonu o poljoprivrednom zemljištu obaveza da se analiza zemljišta radi svake pete godine.

Apel - stop paljenju strništa